Ostavka Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH, koji će na toj funkciji ostati do imenovanja nasljednika, već danima je jedna od glavnih političkih tema u zemlji. Posebno u entitetu RS, gdje zvaničnici SNSD-a otvoreno traže poništavanje gotovo svih njegovih odluka, pa čak i odluka njegovih prethodnika.
Zato nije bilo slučajno što su već dan nakon sjednice Vijeća sigurnosti UN-a, na kojoj nije došlo ni do zatvaranja OHR-a ni do proglašavanja Schmidta 'nelegalnim', kako su najavljivali Dodik i funkcioneri SNSD-a, režimski mediji u RS preplavljeni zahtjevima za poništavanje njegovih odluka.
Schmidt donio 25 odluka i naloga
To je ujedno i najjasniji pokazatelj pravca u kojem će se kretati politika SNSD-a u narednom periodu, posebno u trenutku kada se očekuje imenovanje novog visokog predstavnika. Jer, iza zahtjeva za 'poništavanjem Schmidtovih odluka' zapravo stoji pokušaj vraćanja političkog prostora koji je SNSD-u posljednjih godina postepeno sužavan.
Podsjetimo, Schmidt je od 1. augusta 2021. godine, kada je preuzeo dužnost, pa do 17. jula prošle godine, kada je posljednji put intervenirao bonskim ovlastima, donio ukupno 25 odluka i naloga.
Prve ozbiljne Schmidtove intervencije odnosile su se na pitanje državne imovine. Tako je u aprilu 2022. godine donio Odluku o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, kao i Nalog o obustavljanju primjene Zakona o nepokretnoj imovini koja se koristi za funkcioniranje javne vlasti RS.
Tom intervencijom Schmidt je praktično potvrdio da državnom imovinom može raspolagati isključivo država BiH, sve do donošenja državnog zakona kojim bi ta oblast bila uređena. Istovremeno je suspendirao zakon vlasti RS kojim se pokušavala izvršiti faktička entitetska kontrola nad državnom imovinom.
Upravo tada počinju i najžešći politički napadi Milorada Dodika na Schmidta koji traju do danas, čak i nakon njegove ostavke, o čemu je Raport detaljno pisao.
Jer pitanje državne imovine nije samo pravno pitanje, ono je suštinski političko pitanje opstanka države BiH.
Za SNSD je kontrola nad imovinom jedan od ključnih instrumenata dugoročne politike prijenosa nadležnosti i stvaranja faktičke entitetske samostalnosti u kojoj bi im državna imovina služila kao zalog i garancija za kredite bez kojih ne mogu održavati vlast.
Te odluke direktno su povezane i sa Schmidtovim intervencijama iz jula 2023. godine, kada je odgovorio na otvorene napade vlasti RS na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Tada je izmijenio Krivični zakon BiH i uveo krivičnu odgovornost za neizvršavanje odluka visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH, na osnovu kojeg će Dodik kasnije biti i pravosnažno osuđen i lišen prava da obavlja funkciju predsjendika RS i obavlja druge izvršne ili zakonodavne funkcije u periodu od šest godina.
Smetaju im i izmjene Izbornog zakona BiH i jačanje CIK-a
Paralelno s tim, podsjećamo, Schmidt je donio odluke kojima je spriječio stupanje na snagu Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH i izmjena Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa RS.
Suštinski, Schmidt je tim potezima povukao crvenu liniju i poručio da entitet ne može suspendirati državni ustavni poredak političkom odlukom.
SNSD bi najradije poništio i Schmidtove odluke kojima je više puta intervenirao i u Izborni zakon BiH, oblast koja posebno izaziva nervozu među vladajućim strukturama.
Proširio je ovlasti Centralne izborne komisije BiH, preciznije definirao izborne zloupotrebe i pooštrio sankcije za kršenje izbornih pravila.
Pod udar su tada došli zloupotreba javnih resursa, manipulacije biračkim odborima, govor mržnje tokom kampanje i različiti oblici političkog pritiska.
CIK je tom odlukom dobio znatno veći kontrolni kapacitet, što je direktno pogodilo modele političke kontrole izbora koji su godinama bili dominantni na terenu.
Najopsežnija reforma izbornog zakonodavstva uslijedila je u martu 2024. godine.
Schmidt je tada nametnuo izmjene Izbornog zakona BiH koje su zahvatile gotovo svaki segment izbornog procesa, od organizacije izbora i rada CIK-a, preko finansiranja kampanja i medijskog izvještavanja, do kaznenih odredbi i uvođenja novih izbornih tehnologija.
Posebno su proširena prava posmatrača, pooštrene kazne za izborne prevare, zabranjeno uključivanje djece u političke kampanje, a otvoren je i prostor za pilot-projekte novih izbornih tehnologija.
Upravo taj dio posebno zabrinjava SNSD. Jer tehnička modernizacija izbora i jača kontrola biračkog procesa direktno smanjuju prostor za manipulacije koje su godinama bile sastavni dio političke dominacije.
Jedna od odluka koja također boli SNSD jeste ona kojom je potpuno obustavljeno budžetsko finansiranje SNSD-a i Ujedinjene Srpske na svim nivoima vlasti.
Prema toj odluci, sredstva namijenjena tim strankama preusmjeravaju se na poseban račun Centralne banke BiH, dok odluku o eventualnom odmrzavanju zadržava visoki predstavnik.
Posljednjom velikom odlukom iz jula prošle godine Schmidt je osim omogućavanja arbitražne presude u slučaju 'Viaduct' vrijedne oko 120 miliona KM, te i finansiranje uvođenja izbornih tehnologija za CIK BiH u iznosu od oko 112 miliona KM, donio i dio odluke, o kojem se mnogo manje govori, a vjerovatno je i najvažniji.
Važna odluka o arbitražama koju bi SNSD također poništio
Naime, od jula prošle godine svi nivoi vlasti u BiH, prilikom sklapanja ugovora sa stranim investitorima, moraju jasno definisati ko snosi finansijsku odgovornost za eventualne arbitražne sporove.
To praktično znači da RS više neće moći izbjeći finansijsku odgovornost za dugove nastale kroz koncesije i ugovore sa stranim partnerima.
Drugim riječima više neće biti moguće da političke odluke donosi entitet, a da račun na kraju plaća država BiH.
I to je razlog zašto SNSD želi poništiti Schmidtove odluke.
Istovremeno s ovim zahtjevima iz SNSD-a nameće se i pitanje, ko može poništiti Schmidtove odluke?
Naime, poznato je da odluke visokog predstavnika u BiH ne mogu poništiti domaće institucije, uključujući Parlament BiH, entitetske parlamente ili sudove, jer one imaju pravnu snagu nametnutih propisa u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma i bonskih ovlasti.
U praksi, jedini koji ih može izmijeniti ili ukinuti jeste sam visoki predstavnik, odnosno njegov nasljednik, dok Vijeće za implementaciju mira (PIC) ima političku, ali ne i formalno-pravnu ulogu u njihovom ukidanju. Zbog toga sve odluke OHR-a ostaju na snazi sve dok se ne promijeni međunarodni okvir ili dok ih ne koriguje isti taj autoritet koji ih je i donio.
U tom smislu, interes SNSD-a i Dodika pojačava politički značaj procesa izbora Schmidtovog nasljednika i upravo zato se u RS sve više pažnje usmjerava na to ko će biti novi visoki predstavnik, jer se od budućeg imenovanja očekuje potencijalna promjena pristupa i eventualno preispitivanje ranijih odluka.
Posebne nade u tom kontekstu SNSD polaže u SAD, računajući da bi njihov uticaj mogao biti presudan u definisanju mandata i eventualnom vršenju pritiska prije svega preko lobista koje iz SNSD-a plaćaju milionima dolara, na budućeg visokog predstavnika da pojedine odluke ublaži ili stavi van snage.
Međutim, predstavnica SAD u Vijeću sigurnosti UN-a je, govoreći o dosadašnjem radu i odlukama Christiana Schmidta, jučer je jasno pozdravila Schmidtov doprinos 'izgradnji institucija' i dosljednoj provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma, a za Dodika kazala da se 'povukao iz javne službe' što pokazuje, barem u ovom trenutku, da povlačenja odluka neće biti.
No, razvoj situacije u vezi s ovim procesom i period očekivanih političkih tenzija i različitih pristupa, posebno zbog razlika između stavova Evropske unije i SAD o obimu ovlasti i ulozi budućeg OHR-a tek će pokazati istinske stavove o ovim pitanjima.
Za sada je jedino izvjesno da će SNSD očigledno nastaviti borbu na reviziji Schmidtovih odluka i da će uložiti maksimum i napora i dolara da pokušaju ostvariti svoj cilj.