Naučnici su opisali novootkrivenu vrstu prahistorijskog stvorenja, Tanyka amnicola, koje je živjelo prije 275 miliona godina i imalo bizarnu izvrnutu vilicu sa zubima okrenutim postranično.
Novoopisana vrsta, nazvana Tanyka amnicola, arhaični je pripadnik tetrapoda, velike grupe kičmenjaka s četiri uda koja danas uključuje gmizavce, ptice, sisare i vodozemce.
Uprkos tome što je prethodila dinosaurima, T. amnicola je već bila evolucijski relikt u svoje vrijeme, tokom perma. Mnoge od najranijih loza tetrapoda, poznatih kao matične loze tetrapoda, već su nestale do tog perioda. Međutim, čini se da je loza kojoj je pripadala T. amnicola opstala, dok su se tetrapodi kao grupa dalje diverzificirali.
„Tanyka potječe iz drevne loze za koju nismo znali da je preživjela do tog vremena i riječ je o zaista neobičnoj životinji“, kažu istraživači iz Muzeja Fild u Čikagu. „U smislu da je bila preostali član matične linije tetrapoda, čak i nakon što su evoluirali noviji, moderniji tetrapodi, Tanyka je pomalo poput kljunara. Bila je živi fosil u svoje vrijeme.“
Istraživači su identificirali novu vrstu na osnovu devet fosiliziranih kostiju donje vilice, od kojih je svaka duga oko 15 centimetara, pronađenih u suhom riječnom koritu na sjeveroistoku Brazila. Iako su donje vilice bile dovoljno specifične da se utvrdi kako fosili predstavljaju novu vrstu, nedostatak drugih fosiliziranih ostataka znači da mnogo toga o životinji i dalje ostaje nepoznato.
Međutim, s obzirom na ono što je poznato o bliskim rođacima, T. amnicola je možda ličila na daždevnjaka s nešto dužom njuškom. Vjerovatno je dostizala dužinu od oko 91 centimetar. Vrsta stijena u kojima su fosili pronađeni ukazuje na to da je stvorenje živjelo u jezerskim okruženjima i vjerovatno imalo „akvatične navike“.
Analiza donjih vilica otkrila je nekoliko zanimljivih osobina, prije svega, bile su uvrnute tako da su zubi bili usmjereni prema vani, a ne prema gore, kao što je slučaj kod gotovo svih ostalih tetrapoda.
„Godinama smo se pitali je li riječ o nekoj vrsti deformacije. Međutim, sada imamo devet vilica ove životinje i sve imaju takvu iskrivljenost, uključujući i veoma dobro očuvane primjerke. Dakle, to nije deformacija, već jednostavno način na koji je životinja bila građena“, navode istraživači.
Osim toga, unutrašnja površina donje vilice, koja je kod ljudi okrenuta prema jeziku, bila je rotirana prema gore i prekrivena malim strukturama sličnim zubima, koje su vjerovatno činile površinu za drobljenje hrane. Ove osobine sugeriraju da je životinja imala „relativno specifičan način“ ishrane.
Autori studije smatraju da je T. amnicola bila prilagođena za žvakanje malih beskičmenjaka ili eventualno nekog biljnog materijala. To bi bilo neobično, s obzirom na nedostatak dokaza o biljojednoj ili svaštojednoj ishrani kod drugih matičnih tetrapoda, za koje se pretpostavlja da su bili mesožderi.
U vrijeme kada je T. amnicola živjela, Brazil je bio dio superkontinenta Gondvane. Ovo otkriće pruža uvid u životinjske zajednice Gondvane tog perioda. „Tanyka nam pomaže da razumijemo kako je ta zajednica zapravo funkcionirala, kako je bila strukturirana i ko je šta jeo“, zaključuju istraživači.