Republika Srpska je demokratsko društvo u kojem sloboda govora i političkog rada nemaju nikakva ograničenja, ali je istovremeno vrlo uređena i organizovana zajednica sa preciznom i operativnom hijerarhijom koja brzo i operativno donosi i provodi odluke, poručuje Nenad Stevandić.
Predsjednik Narodne skupštine RS i bjegunac od bosanskohercegovačkog pravosuđa, očito ima smisao za humor, jer u nastavku objave na mreži X navodi sljedeće:
Stabilnost i čvrstina
"Zbog toga je očuvala stabilnost i čvrstinu u funkcionisanju institucija, u unutrašnjoj i u spoljnoj politici.
Od četiri opozicione stranke, SDS i PDP imaju organe i neku organizaciju, dok su ostale više Viber grupe.
Uvijek sam imao i imat ću empatiju za SDS-om i uvažavao pojedine ljude u opoziciji, ali i bio jasan da nedostatak ili gubitak hrabrosti i državotvorne svijesti na važnim temama i bježanje od pokazivanja čak i stava o važnim temama, predstavlja granicu preko koje poštovanje (uprkos mom korektnom postupanju) ne može da se izrazi.
Podržavati nezrele i gotovo patološke ambicije osobe koja ne vlada sobom i neprimjereno huligansko ponašanje, ne da nije državnički, već je licemjeran alibi za izbjegavanje razgovora i pokazivanja stava glasanjem o npr. migrantima, ili pomoćnom sastavu policije, što jesu državne, životne i važne teme, ne samo u ovom trenutku već i za budućnost RS.
Lakše spavati do deset
Rijaliti politika je bijeg od odgovornosti i mnogo je lakša i jeftinija za izvođenje jer je oslobođena od znanja, odgovornosti i bilo kakvog predviđanja događaja.
Također, nije opterećena brigom da sve institucije funkcionišu, da sistem ostane fiskalno stabilan, da se nastavi sa povećavanjem plaća i penzija, brigom da funkcionišu ambulante, bolnice, škole…
Lakše je spavati do deset, a u 11 oplesti po onima koji tu odgovornost nose i glumiti altenativu i spasioce BiH u podaničkom odnosu prema FBiH i dijelu stranih ambasada.
Lakše je, ali nije perspektivno ni za te ambicije, a ni za RS. Zato smo svi tu gdje sada jesmo.
P.S.
Kad lupaš stolove i stolice, pljuješ i vrijeđaš, ili to podržavaš kasnije - sam sebe lupaš po glavi. A, osoba koja urliče i vrišti u stvari traži i priziva pomoć", poručuje Stevandić.