Milan Blagojević, profesor ustavnog prava i bivši savjetnik predsjedavajući Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, u svojoj kolumni za portal Frontal komentirao je naredbu ministra odbrane BiH Zukana Heleza kojom se Miloradu Dodiku, premijeru RS Radovanu Viškoviću i predsjedniku NSRS Nenadu Stevandiću zabranjuje ulazak u objekte Oružanih snaga BiH.
Podsjetimo, Helez je donio naredbu kojom se navedenim funkcionerima zabranjuje pristup prostorijama i objektima Trećeg pješadijskog (RS) puka OS BiH. Ova odluka izazvala je reakcije dijela vojnih struktura, prvenstveno generala srpske nacionalnosti, koji su tvrdili da je za takav korak potrebna odluka Predsjedništva BiH.
Blagojević, međutim, podsjeća da je Zakon o odbrani BiH, u članu 13, jasan kada je riječ o nadležnostima Ministarstva odbrane.
„Njime su zadužili isključivo Ministarstvo odbrane BiH da samo on, bez prethodne kontrole, odobrenja i komande Predsjedništva BiH, kao i bez saglasnosti svojih zamjenika, donosi sve akte, što podrazumijeva i izdavanje naredbi jer su naredbe podzakonski propisi“, navodi Blagojević.
Dalje ističe da nigdje u Zakonu nije propisano da ministar postupa pod nadzorom Predsjedništva BiH, te da svaki puk unutar Oružanih snaga ima dužnost da štiti ustavni poredak države.
U tom smislu, smatra Blagojević, Helez je imao zakonsko pravo da spriječi ulazak osobe protiv kojih je podignuta optužnica za napad na ustavni poredak BiH, među kojima su, kako podsjeća, upravo Dodik, Višković i Stevandić.
Također dodaje kako je neprimjereno da u objekte OS BiH ulaze lica protiv kojih se vode krivični postupci.
U zaključku svoje kolumne, Blagojević se osvrće i na širu političku i društvenu refleksiju ovog slučaja, citirajući nobelovca Ivu Andrića:
„Vrijedi na ovo ukazati, ne samo zbog svega prethodno rečenog, već i zbog nečega što potvrđuje ispravnost misli Ive Andrića koji je u svojim 'Znakovima pored puta' rekao da najveće i najvažnije istine u životu ne nalazimo odjednom, nego mi do istine dolazimo uzgred“.
Blagojević potom iznosi i samokritičan pogled na političku praksu dijela srpske elite.
„Slučajevi poput Helezove naredbe izbacuju na površinu istine o Srbima. O našem (ne)karakteru i nedosljednosti, istina koja boli baš kao što samo istina može da boli, a to je da naši pojedinci, a preko njih i mi kao narod, glasaju za nešto u državnom Parlamentu jer im to, njima lično, odgovara u tom trenutku, ali kada svejedno dođe do toga da dođe do samoga sebe žele i Dodik, i Stevandić, i Višković“, zaključio je Blagojević.