Profesor dr. Milan Blagojević ukazao je na, kako tvrdi, „ključnu stvar koja je promakla javnosti“ u vezi s nedavnom odlukom Narodne skupštine RS-a, kojom je 18. oktobra poništila šest zakona, navodno nakon odluka Ustavnog suda BiH.
Prema Blagojeviću, istina je sasvim drugačija – jedan od tih zakona nikada nije bio predmet odlučivanja Ustavnog suda, već ga je, kako navodi, nametnutom odlukom poništio Kristijan Šmit.
„Zakon koji nikada nije ni postojao“
Blagojević podsjeća da je riječ o Zakonu o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koji je Narodna skupština RS-a usvojila 27. juna 2023. godine.
“Taj zakon nikada nije bio pred Ustavnim sudom, jer ga je 1. jula 2023. godine poništio Christian Schmidt. U njegovoj odluci doslovno piše da se izglasavanje zakona proglašava ništavnim i da on ne proizvodi nikakvo pravno dejstvo,” naveo je Blagojević.
Upravo zbog toga, tvrdi profesor, Skupština RS-a nije postupila po odluci Ustavnog suda, nego po Šmitovoj nametnutoj odluci, čime je, kako kaže, pokazala strah i poslušnost.
Skupština je sprovela Schmidtovu odluku – ne Ustavnog suda
Blagojević naglašava da je time Narodna skupština RS-a povrijedila vlastito dostojanstvo i potvrdila sluganski odnos ne samo prema Miloradu Dodiku, koji joj je, kako tvrdi, naredio da to učini, već i prema Christianu Schmidtuu.
“Skupština RS-a je u stvari sprovela Schmidtovu odluku, a ne odluku Ustavnog suda BiH, jer takve odluke uopće nema,” ističe Blagojević.
On dodaje da je ta „kapitulacija“ vidljiva i u samom obrazloženju zakona od 18. oktobra 2025. godine.
“U tom obrazloženju Narodna skupština nije smjela ni da pomene da Kristijan Šmit nije visoki predstavnik, kao što i nije, niti da, sve i da jeste, nema pravo da nameće zakone u BiH,” poručio je.
Dodikova zamka i Njegoševa pouka
Profesor Blagojević tvrdi da se iza svega krije „Dodikova politička zamka“ koja je, prema njegovim riječima, pokazala strah vladajuće većine i nemoć institucija.
“Ni Dodik ni skupštinska većina nisu imali hrabrosti da javno kažu istinu. Time su, ne po prvi put, potvrdili onu Njegoševu – da strah životu kalja obraz često,” zaključuje Blagojević.