Predsjednik SDS-a Branko Blanuša optužio je vlasti u RS da su vraćanje koncesije za eksploataciono polje “Ugljevik Istok 2” pokušale predstaviti kao uspjeh, iako se, prema njegovim tvrdnjama, radi o višegodišnjoj pljački koja je građane koštala više od 300 miliona KM.
Koncesija data pa skupo vraćena
Blanuša je naveo da vraćanje koncesije za “Ugljevik Istok 2” nije nikakav veliki korak, kako to, prema njegovim riječima, predstavlja režim, već dokaz ozbiljnih propusta i zloupotreba. Tvrdi da je koncesija kompaniji Komsar dodijeljena uprkos protivljenju zaposlenih u RiTE Ugljevik, čime je strateški važno proizvodno preduzeće ostalo bez uglja.
Prema njegovim navodima, vlasti su potom izdvojile oko 240 miliona KM kako bi vratile nešto što, kako tvrdi, nikada nisu ni smjele dati, dok se dodatni gubici zbog zastoja u proizvodnji mjere milionskim iznosima.
Uništena infrastruktura i ugrožena vodoizvorišta
Blanuša tvrdi da su štete u Ugljevik nemjerljive, te da su nastale zbog nestručnog i neodgovornog rada. Kao primjer naveo je uništen regionalni put prema Mezgraji i Starom Ugljeviku, kao i sela koja su, prema njegovim riječima, ostala odsječena zbog radova koji se ne izvode u skladu s rudarskim projektom.
Posebno je upozorio na, kako tvrdi, ugrožena vodoizvorišta ispod brda Baljak, iz kojih se vodom snabdijeva Ugljevik i veći broj okolnih sela, navodeći da se na tom području pojavilo opasno klizište usljed nestručnih radova.
Predsjednik SDS-a istakao je da “ugljevicka agonija” traje godinama, te da, umjesto djelovanja pravne države i utvrđivanja odgovornosti za štetu veću od 300 miliona KM, zatvoreni krug izvlačenja novca u privatne džepove vlasti, prema njegovim riječima, pokušavaju prikazati kao uspjeh.
Blanuša je poručio da, kako tvrdi, niko ne objašnjava zašto je strateški resurs poklonjen, energetska stabilnost ugrožena, a infrastruktura uništena, da bi se potom isti resurs vraćao za stotine miliona maraka. Dodao je da, prema njegovom stavu, koncesija za “Istok 2” nikada ne bi bila data da se radilo u interesu općeg dobra, te da je novac koji je izgubljen mogao biti usmjeren u razvoj i investicije.