Na prvi pogled to zvuči nezamislivo. Šta ako njemački giganti, koji pune evropske puteve limuzinama i SUV modelima, do kraja ove decenije više ne budu postojali u sadašnjem obliku?
To je oštro upozorenje njemačkog ekonomiste Morica Šularika, predsjednika Kelskog instituta za svjetsku ekonomiju, koji kaže da premijum brendovi poput BMW-a, Volkswagena i Mercedes-Benza možda više neće postojati u sadašnjem obliku do kraja 2020-ih, prenosi ecoticias.com.
On je ovu prognozu iznio u velikoj političkoj emisiji u Njemačkoj u nedjelju navečer, što je pokrenulo žustru raspravu o budućnosti njemačke auto-industrije i milionima radnih mjesta.
Iza njegovih riječi stoje snažne sile koje mnogi vozači već osjećaju dok gledaju svoju sljedeću mjesečnu ratu ili razmišljaju da li bi njihov naredni automobil, umjesto da se toči gorivom, trebalo da se puni na struju.
Električni motori, novi softver i tehnologije autonomne vožnje koje uskoro stižu mijenjaju način na koji se automobili proizvode i prodaju, dok visoke cijene energije i globalna konkurencija dodatno pojačavaju pritisak. Pitanje je koliki dio tradicionalnog njemačkog auto-sektora može preživjeti tu oluju.
U svom televizijskom nastupu Šularik je tvrdio da sadašnja struktura tri velika njemačka proizvođača automobila vjerovatno neće opstati nepromijenjena do 2030. godine. Rekao je da ne vjeruje da će Volkswagen, BMW i Mercedes-Benz postojati u sadašnjem obliku na kraju decenije, imajući u vidu trenutno stanje njemačkog auto-sektora.
On nije predvidio da će brendovi preko noći nestati s puteva. Umjesto toga, ukazao je na vjerovatnoću dubokih restrukturiranja, velikih spajanja ili preuzimanja kontrole od strane strateških investitora koji bi sproveli radikalne promjene.
Kao primjer naveo je švedski brend Volvo Cars, koji je 2010. godine kupio kineski koncern Geely, a koji je kasnije ponovo oživio kao lider u elektrifikaciji i dizajnu usmjerenom na sigurnost.
Šularikovi komentari imaju dodatnu težinu zbog njegove uloge u Kelskom institutu, vodećem istraživačkom centru koji savjetuje kreatore politika o globalnim ekonomskim trendovima. Institut je specijaliziran za globalizaciju, trgovinu i strukturne promjene, što njemački izvozno orijentirani auto-sektor stavlja direktno u fokus njegovog rada.
Prema Šulariku, glavni problem nije samo zamjena benzinskog motora električnim ispod haube. On tvrdi da električna mobilnost zahtijeva potpunu transformaciju proizvodnih linija, lanaca snabdijevanja i poslovnih modela, pri čemu su baterije, energetska efikasnost i integrirani digitalni sistemi sada u središtu konkurencije.
Pored toga, vodi se trka u oblasti autonomne vožnje i naprednih sistema pomoći vozaču. Šularik je upozorio da Njemačka rizikuje da se previše fokusira na prethodne uspjehe i političke greške, dok drugi napreduju u razvoju samovozeće tehnologije, povezanih usluga i vještačke inteligencije u vozilima.
On je kao ozbiljnu zabrinutost naveo mogućnost da Njemačka zaostane u onome što opisuje kao sljedeću revoluciju mobilnosti.
Za obične vozače ove promjene se pojavljuju na male, ali primjetne načine. Novi automobili dolaze s velikim ekranima osjetljivim na dodir, stalnim softverskim ažuriranjima i aplikacijama nalik onima na telefonima, dok brige o punionicama i kućnim računima za struju zamjenjuju stare rasprave o cijenama goriva i zamjeni ulja. Hardver na prilazu kući i dalje djeluje poznato, ali se poslovni model iza njega brzo mijenja.
Ne prihvataju svi Šularikovu sumornu prognozu. Predsjednica Udruženja njemačke auto-industrije Hildegard Miler nazvala je njegovu procjenu „apsurdnom prognozom“ i branila snagu njemačkih proizvođača.
Ona je tvrdila da su mnoge kompanije i dalje uspješne, ali da ih sputavaju nacionalne političke odluke i visoki troškovi energije koji opterećuju fabrike i dobavljače.
Miler i udruženje koje vodi više puta su upozorili da se Njemačka suočava s krizom lokacije za proizvodnju automobila. Studije na koje se grupa poziva pokazuju da mnoge kompanije odgađaju ili otkazuju investicije u zemlji i umjesto toga gledaju ka regionima poput Kine i Sjedinjenih Američkih Država, dok veliki broj njih prijavljuje smanjenje radnih mjesta i strah za svoju konkurentnost.
S političke strane, istaknuti član Zelenih Cem Ozdemir izrazio je veće povjerenje u sposobnost industrije da se prilagodi. On je umanjio strahove da će kineski investitori jednostavno preuzeti kontrolu nad kompanijama poput Mercedes-Benza i naglasio da je transformacija moguća ako svi akteri urade svoj dio posla kako treba.
Šira napetost ogleda se i u poslovnim rezultatima. Profit Porschea pao je za 95,7 posto, što smanjuje prosječnu zaradu čitave Volkswagen grupe i pokazuje koliko brzo marže mogu nestati na promjenjivom tržištu. Takav pad vrši pritisak na rukovodstvo da smanjuje troškove, odgađa projekte ili traži nova partnerstva.
U međuvremenu, ni Mercedes-Benz ne prolazi kroz najsvjetliji period, iako se čini da se kompanija stabilizira. Najnovija generacija kompaktnog modela CLA privukla je veliku pažnju medija i interes kupaca, pružajući mali znak da brend i dalje može izazvati uzbuđenje na zasićenom premijum tržištu.
Ovi primjeri pomažu da se razumije zašto Šularik govori o postojećim strukturama, a ne samo o imenima brendova. On predviđa svijet u kojem poznati logotipi i dalje mogu sijati na maskama i volanima, ali vlasništvo, kontrola i strategija iza kulisa mogu izgledati sasvim drugačije.
Za investitore, zaposlene i kupce takva tiha promjena može biti jednako značajna kao i novi znak na haubi. U statistici zapošljavanja već su vidljivi znakovi upozorenja. Od 2019. godine njemačka auto-industrija izgubila je oko 120.000 radnih mjesta, pri čemu su dobavljači posebno teško pogođeni, a mnogi u nedavnim istraživanjima opisuju svoju situaciju kao lošu ili veoma lošu.
Za radnike u fabrikama strukturna promjena može značiti neizvjesnost u vezi sa smjenama, prekvalifikacijom ili čak pitanjem hoće li fabrika postojati za nekoliko godina.
Za kupce to može značiti više cijene, manji izbor modela ili više automobila proizvedenih u saradnji sa stranim partnerima koji donose ključna znanja o baterijama ili softveru. Koliko bi, dakle, fanovi BMW-a ili Mercedesa zaista trebalo da budu zabrinuti?
Većina stručnjaka rekla bi da nema potrebe očekivati da će ti brendovi nestati s puteva u narednih nekoliko godina. Istovremeno, Šularikovo upozorenje sugerira da bi, do trenutka kada današnji tinejdžeri budu kupovali svoj prvi automobil, korporativna mapa iza tih znakova mogla biti potpuno izmijenjena, moguće uz nove strane investitore ili čvršće saveze.
Debata koja se trenutno vodi u Njemačkoj zapravo se vrti oko pitanja hoće li zemlja pomoći u oblikovanju budućnosti mobilnosti ili će se uglavnom prilagođavati odlukama donesenim negdje drugo.