Neustrašivi mentalitet, jedinstvena kultura treninga, visoki presing i otpor prema konvencionalnim metodama doveli su Bodo/Glimt, klub smješten sjeverno od Arktičkog kruga, do plasmana u polufinale Evropske lige. U četvrtak su na rimskom Olimpicu nakon boljeg izvođenja penala srušili Lazio.
Svaki sport ima svoje priče o autsajderima. Leicester City je osvojio Premier ligu, Detroit Pistonsi su šokirali Lakerse u finalu NBA lige 2004., a Sjedinjene Američke Države su s ekipom sastavljenom od amatera i sveučilišnih hokejaša pobijedile moćne Sovjete 1980. u legendarnoj "Čudesnoj utakmici na ledu".
Takve su priče rijetke, osobito kada dolaze iz Skandinavije u svijetu fudbala u kojem bogati postaju još bogatiji. No upravo ta rijetkost čini ih posebnima. Svaka je jedinstvena, ali dijele sličan obrazac: inovativna taktika, talentirani igrači s istinskom željom da naprave razliku, karizmatični trener s hrabrom vizijom i pametno vođenje kluba.
Sve te sastavnice pronaći ćete u klubu iz grada s 50.000 stanovnika - otprilike veličine Bihaća ili Travnika, 16 sati vožnje udaljenog od Osla, smještenog sjevernije čak i od Islanda.
Put manje utaban
Neosporni vođa ove ekipe je 27-godišnji Patrick Berg, koji se prošlog ljeta vratio u klub nakon neuspjelog šestomjesečnog boravka u francuskom Lensu. Berg dolazi iz možda i najpoznatije fudbalske porodice u Norveškoj – njegov otac Örjan te stričevi Runar i Arild igrali su za Bodo/Glimt, dok je djed Harald, koji je s klubom osvojio Norveški kup 1975., i danas smatran najboljim igračem u historiji kluba.
Kapiten Ulrik Saltnes oličenje je klupske filozofije – nikada ne odustaj. Saltnes je ozbiljno razmišljao o napuštanju fudbala prije dolaska trenera Kjetila Knutsena 2017. godine, mučen mučninama i bolovima u trbuhu. Danas ističe kako su svlačionica i klub puni priča o igračima koji su bili otpisani, povrijeđeni ili spremni na odlazak, ali su ostali i stvorili nevjerojatno čvrstu i povezanu ekipu.
Stih Roberta Frosta – "dva su se puta razdvajala u šumi, i ja sam krenuo onim manje utabanim" – savršeno opisuje filozofiju Bodo/Glimta. Ovaj klub gradi svoj identitet birajući drugačiji smjer od ostalih.
Bilo da je riječ o Knutsenovoj spremnosti da uključi ideje igrača, skandinavskom stilu igre baziranom na posjedu, meditaciji prije treninga ili fokusu na izvedbu umjesto rezultata, Bodo/Glimt je klub koji ne prati konvencionalna pravila.
X-faktor koji drugi ne vide
Ta filozofija proteže se i na politiku dovođenja igrača. Bodo traži igrače koje su veći klubovi možda zanemarili jer još nisu "gotov proizvod", ali u njima vide potencijal. Kako objašnjava pomoćni trener Morten Kalveness:
„Ima li ovaj igrač specifični X-faktor koji tražimo? Ako se ne uklapa odmah, može li se ipak uklopiti ako ima dovoljno za ponuditi? Možemo li njegov razvoj graditi oko toga i pronaći poziciju u ekipi na kojoj će najviše doći do izražaja?“
Sve to dio je taktičke vizije u kojoj se igrači konstantno rotiraju u fazi izgradnje napada. Bodo/Glimt koristi dinamičan pristup s čestim promjenama formacije kako bi stvorio brojčane prednosti i iskoristio prostore. Knutsenov je cilj uvijek isti: postaviti igrače u pozicije u kojima najbolje dolaze do izražaja.
Impresivne brojke
Iako prema budžetu, vrijednosti igrača, kapacitetu stadiona i veličini grada Bodo/Glimt nije ni blizu vrha, njihova ostvarenja posljednjih godina govore suprotno. Norvežani su postali prava sila u europskim natjecanjima.
Prema UEFA-inim statistikama, Bodo/Glimt je najefikasniji klub u ovoj sezoni Europske lige s 24 postignuta gola – više i od Lyona (23) i Real Sociedada (22). Danski napadač Kasper Høgh je prvi strijelac natjecanja sa sedam golova (zajedno s Ayoubom El Kaabijem iz Olympiacosa).
Na drugom kraju terena, ruski golman Nikita Haikin ima najviše odbrana – njih 59 – ispred Viktoria Plzenovog Martina Jedličke (41). Håkon Evjen je lider po broju uklizavanja (41), a klub je u samom vrhu i po broju osvojenih posjeda lopte.
U aprilu 1991., stadion Olimpico bio je mjesto skandinavske noćne more – gol Rudija Völlera u 88. minuti slomio je snove danskog Brøndbyja o finalu Kupa UEFA. Danas, 34 godine kasnije, Olimpico je postao kulisa skandinavske bajke.