U zlatnom sjaju ringa u Rijadu, Dylan Rajić je zakoračio u svijet profesionalnog boksa – i odmah udario o zid. Ukrajinski neporaženi borac Vitalij Stalčenko bio je ispred, ispod i iznad njega, kako u bodovima, tako i u kontroli prostora, pa je šesterorundna borba završila jednoglasnom sudijskom odlukom – za Ukrajinca.
No, priča nije bila samo u rukavicama. Već pri samom ulasku u arenu, Rajić je dao ton svom nastupu – u doslovnom smislu. Taktovi "Hej Šeki, Šeki" Lepe Brene razlijevali su se luksuznim prostorom Saudijske Arabije, dok je mladi borac iz Bosne i Hercegovine prilazio ringu s mješavinom samopouzdanja i prkosa.
Borba je, međutim, ponudila drugačiji ton. Iako je imao fizičke prednosti – viši, snažniji, s dužim dosegom – Rajić nije uspio nametnuti ritam. Stalčenko je bio dosljedan, neumoljiv, aktivniji. Prve runde prošle su u njegovom znaku, ali treća je donijela trenutak koji će se pamtiti.
Nekoliko udaraca u potiljak izazvalo je lavinu emocija kod Rajića. Uslijedio je nasrtaj, udarac glavom – potez više instinktivan nego promišljen – koji je sudac kaznio oduzimanjem bodova obojici. Ukrajinac je dodatno sankcionisan i u četvrtoj, ali i dalje je bodovno dominirao.
Za mnoge, ovo je bio hladan tuš. Posebno za one koji su Rajića zapamtili iz Pule, gdje je na FNC 19 priredbi nokautirao Tima Kelca za 15 sekundi i postao viralna senzacija. Taj nokaut, uz naslov "MMA nije šala", obišao je borilački svijet. No, boks nije MMA. I WBC debi nije FNC-ova noć pod zvijezdama.