Ove sedmice je u Velikoj Britaniji emitovan novi dokumentarac pod nazivom "1000 muškaraca i ja: Priča Bonnie Blue".
Emitovan na Channel 4, film je izazvao snažne reakcije gledatelja, koji su bili šokirani onim što su saznali o Bonnie i njenoj priči, piše Yahoo.
Za one s čistim internet historijama: Bonnie Blue – pravim imenom Tia Billinger – je 26-godišnja britanska porno glumica koja je ranije ove godine dospjela na naslovnice kada je tvrdila da je imala seks sa 1.057 muškaraca u jednom danu (tačnije, u 12 sati), kako bi postavila svjetski rekord u broju seksualnih partnera u jednom danu.
Za kontekst: prethodni rekord držala je američka porno glumica Lisa Sparxxx, koja je 2004. imala odnose sa 919 muškaraca u jednom danu.
Bonnie Blue je u junu otišla korak dalje kada je najavila događaj pod nazivom "petting zoo" (zoološki vrt za dodirivanje), gdje bi bila gola i vezana u staklenoj kutiji u privatnoj kući u Londonu — s ciljem da s njom seksualni odnos ima 2.000 muškaraca.
Zbog ove najave, OnlyFans ju je suspendovao, navodeći kršenje pravila protiv "ekstremnih izazova".
Potom se pojavila na podcastu Andrewa Tatea, što je dodatno zapalilo javnost. Gore od svega, izjavila je da ne bi imala ništa protiv da spava s Tateom, kojeg je britansko tužilaštvo u maju optužilo za silovanje i trgovinu ljudima.
Dokumentarac "1000 muškaraca i ja: Priča Bonnie Blue" emitovan je u utorak na Channel 4 (uz upozorenje na početku), i otad su žalbe i moralna panika preplavile društvene mreže.
Channel 4 je opravdao prikazivanje eksplicitnih scena, navodeći:
"Eksplicitan sadržaj je uređivački opravdan i daje kontekst; snimanje pornografskog sadržaja je posao Bonnie, a film se bavi njenim radom i reakcijama na njega."
Tim Hancock, urednik programa, rekao je prije projekcije:
"Vjerujemo da je zadatak Channel 4 da priča ovakve priče, da uđe u srž naslova. Snimamo stvarne priče u stvarnom vremenu."
Rediteljica Victoria Silver izjavila je:
"Bonnie Blue odbija da se povinuje mišljenju javnosti i živi po svojim pravilima. U vremenu kada su dokumentarci uglavnom retrospektivni, htjela sam snimiti nešto što se dešava uživo, s jakom ženom u centru priče."
To nije zaustavilo bijesne komentare, naročito jer je dokumentarac emitovan svega nekoliko dana nakon što je stupio na snagu Zakon o sigurnosti na internetu u Velikoj Britaniji — zakon koji ima za cilj spriječiti djecu da gledaju pornografski sadržaj putem provjere starosti.
“Channel 4 je dotakao novo dno,” napisao je jedan korisnik na X-u. “Zašto postoji dokumentarac o Bonnie Blue? Zašto pokušavaju normalizovati ovu devijaciju na nacionalnoj televiziji?”
“Bonnie Blue dobija dokumentarac u kojem može promovirati i glamurizirati svoj životni stil pred djecom, ali nama treba ID da pogledamo post na X-u jer ‘moramo zaštititi djecu’,” glasio je drugi komentar.
“Britanska vlada: zabranimo seksi sadržaj da zaštitimo djecu.
Channel 4: hajde da prikažemo film o Bonnie Blue koju je ‘opslužilo’ 1000 tipova.”
Iza moralne panike i medijske buke, ostaje pitanje: je li sam dokumentarac uopće dobar?
Prema kritici Euronews Culture, odgovor je — ne baš. Dokumentarac ne nudi dublji uvid u ličnost Bonnie Blue, niti istražuje dileme oko toga da li je ona osnažena preduzetnica ili simbol toksične seksualne kulture (ili oboje).
Gledatelji imaju priliku da zavire "iza kulisa" priprema za postavljanje rekorda — uključujući hiljade kondoma, dosta anestetičke kreme, i balaklave radi anonimnosti. Ton dokumentarca varira od fascinantnog do izrazito nelagodnog (npr. natpis: “Jedva punoljetna ili jedva živa… dođi da mi presložiš utrobu”).
Nedostaje pravi razgovor o tome kako Blue odgovara na optužbe da je “alat patrijarhata”, ili o tome zašto je njena majka — koja se pojavljuje u dokumentarcu — potpuno podržava.
Pitanja koja dokumentarac ignoriše:
Je li riječ o povratku u puritanizam?
Je li riječ o njenoj potrebi da šokira?
Jesu li problem moralne granice koje prešla ili način na koji prijeti feminističkim vrijednostima?
Ili društvo jednostavno ne zna kako da se nosi sa ženom koja radi ono što želi sa svojim tijelom — dok istovremeno ignoriše ulogu muškaraca u toj priči?
Nažalost, nijedno od tih pitanja nije ozbiljno razmotreno.
Bonnie u dokumentarcu kaže:
“Svi kažu da mi mozak radi drugačije. Ja samo nisam emotivna. Mogu da kontrolišem emocije. Ako ne želim da se uznemirim — neću.”