Sarajevo će narednih dana bit pravo mjesto za ljubitelje pisane riječi. Međunarodni festival književnosti "Bookstan" počinje danas, a za deseto izdanje pripremljen je zaista sjajan program o čemu je, između ostalog, za Raport govorila izvršna direktorica "Bookstana" i urednica u izdavačkoj kući "Buybook" Lamija Milišić.
Šta ljubiteljima pisane riječi nudi 10. izdanje Bookstana?
"Bookstan" ove godine obilježava svoju “prvu deceniju” kako volimo reći, a za deseto izdanje pripremili smo ukupno 28 programa u glavnom programu i 6 književnih radionica za djecu i mlade u programu “Mladi kutak”. Okupljamo 60 autora i autorica, te drugih stručnjaka iz oblasti književnosti i humanistike iz više od 10 zemalja svijeta. Pored glavnog programa, festival ove godine održava i 10. radionicu za mlade književne kritičare, koju ove godine vodi novinar i dramaturg Mirza Skenderagić.
U glavnom programu smo okupili bh., regionalne i međunarodne autore čije se knjige bave temama relevantnim za ovogodišnju temu “Deto(nacija), ističemo također autore čije smo knjige okupili u dvije "Buybookove" specijalne edicije – “Dnevnik” i “Sandook”, dobitnike različitih međunarodnih književnih nagrada, “Meša Selimović”, NIN, “Pulitzer”…
"Nebom teku rijeke"
Po čemu će se 10. izdanje "Bookstana" razlikovati od prethodnih?
"Bookstan" u biti nastoji izgraditi kontinuiran i prepoznatljiv profil kao prvi bosanskohercegovački festival književnosti međunarodnog opsega – i to kroz naš “No East. No West.” forum, koji održava sliku Sarajeva i Bosne i Hercegovine kao grada/države ni na Istoku ni na Zapadu, kao jedne “zemlje knjiga” (otud i naziv “Bookstan”). U tom smislu, i ove godine smo za krovnu temu izabrali koncept koji je politički relevantan i time se oslanjamo na naša prošlogodišnja izdanja koja su okupljala književna ostvarenja koja ne bježe od aktivističkog potencijala književnosti, odnosno ne bježe od moći književnosti da utiče na živote svih nas, kroz priče koje živimo svaki dan. Ono po čemu se festival ove godine razlikuje od prethodnih izdanja jeste inaguriranje nove nagrade povodom 10. obljetnice Bookstana – nagrade “Buybookova knjiga godine” koju ćemo dodijeliti Elif Shafak za knjigu “Nebom teku rijeke”.
Dolazi li Elif Shafak u Sarajevo?
Ne dolazi, već će se priključiti putem zooma u program svečanog otvaranja.
Koliko je teško u današnjoj BiH organizirati međunarodni književni festival i dovesti, između ostalih, dobitnika Pulitzerove nagrade?
Produkcijski tim festivala zajedno s izdavačkom kućom "Buybook" radi vrijedno od oktobra prošle godine na organizaciji 10. Bookstana. Zbog manjka političke neutralnosti festivala ponekad nam izostaje podrška nekih prethodnih sponzora (mahom stranih), ali to nas dalje motiviše da ustrajemo u svjetonazoru pluralističkog, inkluzivnog društva koje festivalom želimo osnažiti. Tako ove godine ugošćujemo Nathana Thralla, američkog novinara i autora koji više od 15 godina izvještava o palestinsko-izraelskom sukobu i koji je za roman “Jedan dan u životu Abeda Salame” bio nagrađen Pulitzerom 2024. godine. Nathan je izrazio veliko interesovanje za Bosnu i Hercegovinu kao mjesto susreta i dijaloga temama koje ga profesionalno interesuju i očekujemo zaista zanimljiv razgovor koji će na festivalu s njim voditi Edina Bećirević, također sličnih interesovanja i radova objavljenih o tranzicionoj pravdi, genocidu i nasilnom ekstremizmu.
"Noćno nebo s prostrijelnim ranama"
Najavili ste da je centralna tema festivala Deto(nacija).
Da, ove godine smo za krovnu temu uzeli zapravo naslov pjesme vijetnamsko-američkog autora Oceana Vuonga, iz njegove zbirke poezije “Noćno nebo s prostrijelnim ranama” koja je prije par dana stigla u "Buybook" u našem novom izdanju, u prevodu Ulvije Tanović. Sama pjesma i zbirka odjekuju glasom autora koji svoje izbjegličko i uopće izmješteno iskustvo u životu pretače u poeziju punu nasilja, boli, ali i iskrene ranjivosti. Iako su detonacije ušle u njegov život neželjenim i invazivnim nasiljem, on je njihovom rušilačkom karakteru oponirao pjesmu “Deto(nacija)” dokazavši da upravo ta riječ, koja opisuje razaranje, opstaje i svjedoči mu i pokušava graditi priču i smisao iz njega. U tom nadahnuću gradimo program ovogodišnjeg "Bookstana" – obraćanjem pažnje na priče koje ruše i ponvo grade našu stvarnost, na priče u koje vjerujemo i koje na koncu grade naše znanje o svijetu.
Ima li Sarajevo danas kapaciteta za ovako značajnu kulturnu manifestaciju?
Naravno – Sarajevo je upravo idealno mjesto za ovakvu manifestaciju. To znamo po komentarima koje iz godinu u godinu dobijamo najviše od međunarodnih gostiju, budući da su naši domaći i regionalni gosti previše zatomljeni balkanskim cinizmom i samokritičnošću, ako tako mogu reći. Kontekst prostora Sarajeva u kom se "Bookstan" održava ističemo kao bitan u uslovljavanju našeg svjetonazora, iščitavanja narativa iz posebne perspektive “labirintske topografije”, koja uslijed bolno usjeklih granica stereotipa i historijskog bremena našeg društva ipak daje jedinstvenu perspektivu. Sarajevo je postojano i pored jakih rezova između generacija obilježenih različitim društvenim režimima, ratnim iskustvima i kulturnim pobunama. Vjerujemo da su teme dosadašnjih izdanja festivala, a tako i ovogodišnja, doprinijele kulturnoj sceni Sarajeva u pogledu podrške radnika i radnica u oblasti kulture i humanistike u BiH, te njihovog umrežavanja s međunarodnim gostima.
Digitalno ne znači "protivknjiževno"
Je li teško u ostati dosljedan konceptu “No East. No West.”?
Nije, zato što je koncept proistekao iz kulturnog konteksta Sarajeva i Bosne i Hercegovine koji živimo svaki dan. Naše postkolonijalno društvo nam omogućava tu medijatorsku poziciju, plodonosnu za fluidne politike identiteta i fluidne narative. “No East. No West.” nije novum koji želimo izgraditi u javnom prostoru, on je naša svakodnevnica, samo kroz "Bookstan" učimo kako govoriti o našoj sadašnjosti, kako načiniti priču o duhu našeg doba.
Na koncu, koliko ljudi u ovoj digitalnoj eri još imaju ljubav prema knjigama?
Ovo pitanje se često postavlja, a kao da sugeriše da ljudi ne čitaju ili da se sumnja u relevantnost književnosti danas. Međutim, književnost je prosto utkana u ljudsko iskustvo zato što je jezik (verbalni ili neverbalni) nužan posrednik u našem sticanju znanja i iskustva u svijetu, a književnost je oblik ljudske djelatnosti, vještine, umjetnosti koji je razvio metod “manipulacije” jezikom i značenjima riječi. Medij knjige je prisutan jako dugo, a svaki novi medij u koji je moguće adaptirati književni narativ je naišao na izvjestan otpor, neizbježan uslijed smjene i pojave novih medija. To ne znači da trebamo bježati od novih medija – audioknjiga, elektornskih knjiga/čitača, videoigara itd. – sve su to oblici medija u koje je moguće uklopiti književni tekst, kroz koje je moguće pričati priče. Digitalno ne znači “protivknjiževno”, već evoluciju medija za koju se trebamo u hodu opismeniti.