U FBiH će uskoro podnošenje poreznih prijava biti omogućeno isključivo korištenjem kvalificiranog elektronskog potpisa. Zbog toga će veliki broj pravnih i fizičkih lica morati podnijeti zahtjev za zakonito korištenje kvalificiranog elektronskog potpisa.
To će uraditi na način da se obrate jednom od četiri ovlaštena izdavaoca kvalificiranog potpisa upisana u registar Ministarstva komunikacija i prometa BiH.
I to su Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA) Uprava za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH), JP BH Pošta i privatna kompanija Halcom.
Prljava kampanja
Razlika u tome od koga će građani kupiti uslugu ili potvrdu korištenja elektronskog potpisa je samo u cijeni, jer svi oni izdaju kvalificirani elektronički potpis, koji se može ravnopravno koristiti za potrebe elektronskog potpisivanja dokumenata i elektronske komunikacije.
Dok IDDEEA korištenje elektronskog potpisa ne naplaćuje, odnosno aktivacija elektronskog potpisa je besplatna za sve one koji posjeduju ličnu kartu i s rokom važenja 10 godina, ostali izdavaoci kvalificiranog elektronskog potpisa tu uslugu naplaćaju i do 140 KM i s rokom važenja od godinu dana.
No, Raport saznaje da je u BiH u toku svojevrsna prljava kampanja kojom se građani pokušavaju uputiti da za obaveze prema Poreznoj upravi FBiH koriste isključivo certifikate pojedinih, privatnih izdavalaca kvalificiranog elektronskog potpisa.
Zakon omogućava pohranu i na serverima i USB uređajima
Tako se prema izvorima Raporta na seminarima za knjigovođe u organizaciji određenih konsultantskih kuća preporučuje da se koriste certifikati izdavalaca elektronskih potvrda, i to onih koji se zasnivaju na USB uređajima i čije izdavanje se naplaćuje i do 140 KM.
Pri tome se građanima pokušava predstaviti da je navodno sigurnije da koriste usluge onih izdavalaca koji za pohranu elektonskog potpisa koriste USB tokene, te da je navodno korištenje elektronskog potpisa sa servera nesigurno.
Jasno je da ih žele odvratiti da koriste elektronski potpis od IDDEEA-e koja za pohranu elektronskog potpisa koristi servere i za što ima sve neophodne certifikate, uključujući i onaj EU.
Također, u oba slučaja i pohrane na servere i USB ispunjava se ono što zakon traži. Privatni ključ je zaštićen i pod isključivom kontrolom potpisnika, a potpis je pravno potpuno jednak vlastoručnom potpisu.
Nigdje u zakonima ne postoji obaveza korištenja isključivo USB uređaja. To je tehnički izbor softvera, a ne pravni zahtjev države.
Jasno je da se građani na ovaj način obmanjuju i da ih se želi odvratiti da koriste potvrde za elektronski potpis koje izdaje IDDEEA besplatno, odnosno uz važeću ličnu kartu čije izdavanje jednom u 10 godina košta 18 KM,a da uzimaju one koji se plaćaju u prosjeku 140 KM na godinu dana.
Upućeni Raportovi izvori kažu da oni koji odrađuju ovaj posao i kampanju za to imaju ’70 miliona razloga'. Jer, na području FBiH egzistira oko pola miliona fizičkih i pravnih lica, koji treba da plate elektronski potpis.
Ako ga budu plaćali kod privatnika, po 140KM, kako ih ciljano i po nečijim uputama savjetuju po seminarima, to je godišnje 70 miliona KM!
Jasno je da su neki u ovim milionima vidjeli svoj interes, pa žele omasoviti kupovinu elektronskog potpisa, a sa navodnim sigurnosnim problemom uplašiti one koji bi uzeli besplatan elektronski potpis kod IDDEEA-e, jer ako nema u opticaju miliona, nema se ni 'u šta ugraditi' što nije po volji onima koji su navikli u BiH raditi po toj matrici.
Nadležni moraju reagirati
Također, kako saznajemo Porezna uprava FBiH je već tehnički povezana sa IDDEEA-om i već koristi njihove podatke za druge servise, što dodatno potvrđuje da tehnička integracija nije prepreka, nego odluka.
Zato je opravdano postaviti pitanje zašto se građanima i privredi pokušava onemogućiti korištenje besplatnog i zakonitog rješenja državne institucije, te zašto se insistira na komercijalnim rješenjima koja stvaraju nepotreban trošak od desetine miliona maraka godišnje?
Umjesto da se ohrabruje digitalizacija koja olakšava život i smanjuje troškove, čini se da se pokušava nametnuti model koji koristi samo pojedincima, a opterećuje sve ostale, prije svega građane koji ionako imaju previše nameta na usluge za normalan život.
Digitalizacija treba da znači napredak, pošten pristup, jednaka prava, konkurenciju i izbor. Međutim, kao i u mnogim drugim oblastima i u ovoj neko u BiH vidi priliku za brzo bogaćenje pojedinaca.
Naravno da građani imaju pravo izbora i da sami biraju da li će besplatno aktivirati elektronski potpis kod IDDEEA-e ili će plaćati drugim subjektima za tu istu uslugu s puno manjim rokom važenja i po cijeni koja premašuje 100 Km i dodatni je namet na budžete građana.
No, nadležni, prije svega Ministarstvo prometa i komunikacija, ali i druge institucije moraju razjasniti ovo pitanje i djelovati u interesu javnosti i oglasiti se o elektronskom potpisu i mogućnostima i sigurnosti korištenja elektronskog potpisa u BiH.
Pri tome moraju poštovati zakone i evropske standarde i ne dozvoliti da se onemogući korištenje svih kvalificiranih elektronskih potpisa u Bosni i Hercegovini, uključujući i one koje izdaju državne institucije.
Samo tako digitalizacija ima smisla i samo tako ona služi građanima, a ne pojedinim komercijalnim interesima.