U australijskoj prašumi, na potezu rijeke dugom svega petnaestak kilometara između dva vodopada, živi sićušna, drevna riba koja se milionima godina skrivala od svijeta. Danju boravi među stijenama, a noću izlazi u potragu za hranom. No, opstanak ove jedinstvene vrste, jedinog tropskog bakalara na planeti, sada je ozbiljno ugrožen zbog klimatskih promjena i novih grabežljivaca, piše CNN.
Otkriće u najstarijoj prašumi svijeta Sve do 1993. godine bakalar rijeke Bloomfield plivao je neotkriven od strane moderne nauke. Tada su ga, u rijeci Bloomfield unutar prašume Daintree (najstarije na svijetu), pronašla dva istraživača Mark Kennard i Brad Pusey. Vjeruje se da se ova vrsta odvojila od svojih najbližih srodnika prije 25 do 30 miliona godina. „To je prekrasna mala riba“, rekao je Kennard, koji i danas, više od 30 godina kasnije, sarađuje s Puseyjem na Univerzitetu Griffith.
Riba, koja naraste do najviše 10 centimetara, dobila je naučno ime Guyu wujalwujalensis, prema aboridžinskom nazivu za ribu i zajednici Wujal Wujal, tradicionalnim vlasnicima zemlje. Poznata je i kao tropska noćna riba.
Danas se ova drevna vrsta suočava s dvije velike opasnosti: grabežljivcima i ekstremnim vremenskim neprilikama. Najveću prijetnju predstavlja Tully Grunter, veća autohtona riba za koju se vjeruje da su je u rijeku donijeli ribolovci. Ona se takmiči za hranu s bakalarom, a vjerovatno jede i njegove mlade. „Došlo je do eksplozije njihove populacije u posljednjih pet do 10 godina, i zato smo toliko zabrinuti“, rekao je Kennard.
Dodatni udarac staništu zadala je ciklona Jasper prije dvije godine, u decembru 2023. Jedna od najrazornijih ciklona u historiji Australije poharala je područje, rušeći drveće i pretvarajući rijeku u bujicu koja je isprala ključna staništa za ribe. „Još uvijek možete vidjeti ožiljke u krajoliku“, istaknuo je Kennard.
Zbog sve veće ugroženosti, Kennard i Pusey vratili su se na rijeku u oktobru ove godine kako bi procijenili štetu i prebrojali preostale bakalare. Cilj im je prikupiti dovoljno dokaza da se vrsta službeno uvrsti na popis ugroženih prema australijskim zakonima, što bi joj osiguralo veću zaštitu. „Ako bismo ovo izgubili, izgubili bismo predstavnika doista složenog i dugog razdoblja evolucije. To bi bila tragedija“, izjavio je Pusey.
U tri decenije od otkrića ribe, metode istraživanja drastično su se promijenile. Danas koriste dronove za mapiranje i analizu DNK iz okoliša kako bi potvrdili prisustvo ribe bez potrebe za hvatanjem. Ključan dio novog pristupa je i saradnja s autohtonim rendžerima Jabalbina Yalanji. Bobby Kulka, tamošnji zemljoposjednik, rekao je da u pričama njegovih predaka nije bilo spomena o ovoj tajanstvenoj ribi: „Dobro je znati da su tu. Nisam znao da su ovdje. Nikad nisam čuo nikakve priče o njima“.
Naučnici razmatraju nekoliko opcija za spas bakalara. Jedna je pokretanje programa uzgoja u zatočeništvu, a druga uspostavljanje novih populacija u obližnjim rijekama gdje nema unesenih grabežljivaca. Bakalar rijeke Bloomfield trenutno je na Crvenom popisu naveden kao „ranjiva“ vrsta, no naučnici se nadaju da će strožija kategorizacija podići svijest i osigurati sredstva za spas. Kennard upozorava da bi riba mogla izumrijeti u idućih 10 do 20 godina. „Mislim da je u stvarnoj opasnosti od izumiranja“, rekao je. „To se neće dogoditi dok sam ja ovdje.“