Legendarni novinar i kolumnista Boris Dežulović sinoć se na Facebooku prisjetio ratnog susreta s generalom Jovanom Divjakom i prigodnim riječima oprostio se od ovog velikana odbrane BiH.
"U ljeto 1992. fotoreporter Maganja i ja probili smo se u opkoljeno Sarajevo, gdje sam, osim reporterskog posla, imao i sasvim privatnu misiju: nekako, bilo kako, izvući iz pakla jednog mog barbu, zapravo obiteljskog prijatelja, starca kojemu je od cijele obitelji ostala samo sestra u Splitu, ne znajući ni je li joj brat uopće živ.
Kad smo uz pomoć Zlaje Dizdarevića barbu na koncu polumrtvog našli u jednom izbušenom neboderu na Koševu, dočekala nas je tamo velika gužva: nismo imali pojma što se događa, sve dok nam jedan uzbuđeni stanar nije rekao da je u zgradi General. Zlajo nam je onda objasnio tko je General, i nekoliko minuta kasnije u jednom otvorenom stanu zatekli smo valjda cijelo stanovništvo nebodera kako prati napeti šahovski meč jednog komšije s tim tipom, neobičnim oficirom blaga lica koji je s mojim barbom i njegovim susjedima razgovarao na perfektnoj beogradsko-oficirskoj ekavici, kao da je sad stigao na prekomandu iz Batajnice.
Tako sam upoznao Jovu Divjaka, jugoslavenskog generala koji je odbio pucati po Sarajevu i pridružio se obrani grada, pa obilazio sarajevske nebodere ohrabrujući ljude i dižući im moral, ali sam samcat, bez tjelohranitelja, televizijskih kamera, novinarske pratnje i piarovaca iz informativno-propagandne službe.
Uz generala Luku Džanka, s kojim na Lastovu uz vino i gradele bistrim mračnu i mutnu povijest takozvanog Domovinskog rata, general Jovan Divjak bio je jedini časni oficir kojega sam poznavao. Kasnije je bio redovit na svim mojim sarajevskim književnim gostovanjima, kao i onim skarednim zajebancijama s Predragom Lucićem.
Dobri čovjek Jovo.
Adio, Generale", napisao je Dežulović.
Tekst koji je posvetio Divjaku iz 2011. možete pročitati ovdje.
