Ovog je mjeseca sadaka država primila nove donacije. Bosni i Hercegovini stigla su vozila za vojnu policiju, koja je donirao NATO, i vozila za deminere, koja je donirala Europska unija. Iako se može reći da je to najjeftiniji način da se ostvaruje i održava utjecaj te šalju određene poruke, donatorima treba zahvaliti i poklonjenim automobilima ne gledati u zube. Bosna i Hercegovina ako išta zna, zna zahvaljivati. Naučila je to kroz desetljeća prikupljanja milostinje za sve i svašta i od koga god stigne kukajući glasno kako sama, jadna ne može ništa i proklinjući šapatom sve one što se miješaju u naše poslove i ne ostavljaju nas na miru. Ili onom što mi zovemo mir.
Limeni ljubimci
Nitko ne zna koliko je službenih automobila u zemlji koja nije sigurna ni koliko stanovnika ima. Prebrojani su silni dužnosnici na silnim razinama vlasti ali nisu prebrojani limeni ljubimci. Neki kažu da je na bosanaskohercegovačkim cestama oko četiri tisuće automobila za koje glasači nikako da shvate da su ih oni kupili, a kojima se moraju sklanjati jer ih voze bahati vozači glavonja kojima se uvijek negdje žuri. A obično je to na službeni ručak.
Prema nekim informacijama troškovi za održavanje voznog parka dostižu 15 milijuna KM, a podaci revizora, koje nitko ne šljivi, govore kako je od 2018. do 2023. za nabavku službenih vozila potrošeno oko 34 milijuna KM. Predsjedništvo BiH je u dvije godine potrošilo skoro milijun KM za pet novih automobila. Vlada Federacije prošle je godine kupila 20 automobila za 1,6 milijuna KM dok je Republika Srpska za službene automobile lani dali 5,7 milijuna KM. Dalo bi se nabrajati danima o besmislenim rasipanjima onih kojima su zakoni i pravilnici omogućili da uživaju na preskupo plaćena četiri kotača i dalo bi se raspravljati o tome kako u nekim drugim svjetovima neki važniji ljudi ne balahaju kako točine naši likovi u prolazu.
Besmisao trošenja
Dalo bi se raspravljati i nabrajati sve donacije koje su rasipnici primili ali i onima koje su isparile poput onih za poplave iz 2014. za koje nikada nećemo znati gdje su nestale baš kao što smo na dobrom putu da ostane sakriveno što je sa silnim donacijama nakon prošlogodišnjih poplava. Dok se djeca liječe sms porukama, bosanskohercegovački dužnosnici ne srame se pognuti glavu i leđa kako bi se skukali za kakvu donaciju i imaju obraza držati velike govore kad im se nešto daruje. Baš kao što imaju obraza isprsiti se i našim novcima kupiti besmislen i preskup užitak koji bi jednako učinkovit bio i da se kupi za duplo manje novca. Šute veliki govornici o besmislu svojih trošenja od kojih koristi imaju samo oni koji su u lancu protoka novca s neke razine u strankama bliske džepove. Za to vrijeme, doniraju nam vozila za vojsku koja glumi silu, vozila za deminere jer mi ne mislimo da je prioritet očistiti od prijetnji zemlju u koju zovemo turiste, doniraju nam autobuse, krovove nad glavama i aparate za bolnice kojima nitko ne zna upravljati.
Izlizana priča
Doniraju nam i opreme za škole jer mi znamo pametovati a ne cijenimo znanje i posuđujemo letjelice za gašenje požara jer eto – za sve ima novca samo nema za sustav koji bi gasio još jedno naše blago koje mnogi vole vidjeti u pepelu. Službeni automobili, izlizana priča na koju smo odavno prestali
obraćati pozornost pa ni ne odmahujemo rukom više na nju, veliki su biznis i veliki besmisao države koja time šalje sliku da nije trula iza maski koje se sjaje pred institucijama i uredima. Sadaka na koju su nam ruke uvijek spremne pa su se i deformirale u neprestano moljenje za kakav dar nešto je bez čega naši dužnosnici ne mogu i čega se ne srame. Kao što se ne srame po donacije doći u službenim vozilima puno skupljima od onih u kojima su donatori došli. Službeni automobili izlizana su priča, kao što su izlizana priča izgubljene donacije. Toliko izlizana da se niti jednom istražnom
organu ne da čitati niti brojaču prebrojati.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne održavaju nužno uređivačku politiku Raporta.