Međunarodni simpozij o epilepsijama održava se u Sarajevu, 23. i 24. septembra 2022. godine. Na simpoziju učestvuje više od 120 neurologa i neuropedijatara iz Bosne i Hercegovine i regiona jugoistočne Evrope, koji će pratiti predavanja 16 predavača iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Sjeverne Makedonije.
Aziz Šukalo, direktor sektora Strateški marketing i podrška tržištima i sektora Regija Jugoistočna Evropa, izrazio je zadovoljstvo zbog organiziranja Međunarodnog simpozija koji predstavlja najveći skup posvećen temi epilepsije u ovom dijelu Evrope.
„Ovaj simpozij je naš način da razmijenimo iskustva u dijagnostici i liječenju te da, podizanjem svijesti o značaju ovog oboljenja, doprinesemo smanjenju stigme „da neko ima epilepsiju“. Uz adekvatnu terapiju, osoba sa epilepsijom živi, radi i doprinosi društvu. Posebno je važno naglasiti da, uz odgovarajuću i dostupnu terapiju, 70 posto osoba sa epilepsijom može da živi sasvim normalan život. Bosnalijek je posvećen kontinuiranom podizanju svijesti o značaju očuvanja zdravlja i primjeni najnovijih znanja u tretmanu različitih oboljenja. Siguran sam da ćemo i u budućnosti nastaviti saradnju sa stručnom zajednicom i osigurati što bolju saradnju specijalista i ljekara iz brojnih drugih država, a sve u korist najbolje zdravstvene zaštite naših građana“, naglasio je Šukalo.
Epilepsija je neurološki poremećaj koji ne bira ljude po starosti, već pogađa osobe svih uzrasta i starosne dobi. Zahtijeva dugotrajnu terapiju, stalni monitoring i praćenje pacijenta. Najčešće zablude su da je epilepsija neizlječiva i da je u pitanju duševni poremećaj. Epilepsija se najčešće javlja u prvoj godini života. Tokom života, rizik za njenu pojavu pada, da bi ponovo počeo rasti nakon 65 godina starosti.
Više od 50 miliona ljudi u svijetu ima epilepsiju. Od ukupnog broja oboljelih u globalnoj populaciji, 80 posto je u srednje i nisko razvijenim zemljama. Od toga, 75 posto još uvijek nije pod terapijom. Neliječena epilepsija povećava rizik od prijevremene smrti za tri do šest puta. Razlozi zašto je tako veliki procenat osoba koje imaju epilepsiju, a koje se ne liječe su: nedostupnost lijekova za epilepsiju, manjak specijaliziranog kadra, ekonomski status države, neadekvatno razumijevanje važnosti ovog oboljenja i liječenja od strane institucija, izostanak podrške društvene zajednice te zastupljenost stava da liječenje epilepsije nije prioritet.
Učesnici simpozija će imati priliku razmijeniti iskustva i čuti najnovije prakse liječenja ovog oboljenja, sa posebnim akcentom na populaciju trudnica i djece.
