Prvi čovjek nekadašnje Azre nudi pojašnjenje o svom odnosu s bivšim bubnjarom Borisom Leinerom koji je, podsjećamo, napravio skulpturu Branimira Štulića koja je u petak otkrivena u Tematskom parku rock and rolla u Zagrebu. Spominjale su se i konstrukcije “kontroverznog odnosa”, na što je Branimir Štulić odlučio poslati pojašnjenje o odnosima u Azri.
“Naime, tu ništa od kontroverze nema. Doslovno sam ga napravio (Borisa Leinera, op. a.), nabavljao mu bubnjeve sve do sredine ’81., redovno ga plaćao, tražio mu smještaje, i postavljao mu sve ono što treba odbubnjati. Kad sam s tim prestao, postao je ono što i je, mrtva riba”, tvrdi Branimir Štulić.
U nastavku navodi: “Moja muzika je bila 100% moja. A to vrijedi i za Hrnjaka. Svi basevi su moji. Hrnjak je jedino odsvirao fidbek na početku ‘Jablana’ na prvoj ploči (i to je uredno navedeno na poleđini). Za njega isto važi k’o i za Leinera (sem smještaja), doduše, imao je dobre bas gitare, ali bez pojačala, pa se vježbalo (ukupno tri mjeseca, dvaput sedmično po dva sata) na mojem pojačalu. Oni su samo dolazili na gotovo – kao stare frajle. Tek puno kasnije su prokljuvili što je sve to. Mimo toga ja sam cijeli posao plaćao. Oni bukvalno nemaju veze s ničim, sem ponekog slikanja. Kao onaj iz filharmonije (u kojoj su sve sami pročelnici na svojim odjelima) koji je tek po odlasku u penziju stavio ploču simfonije, koju je izvodio čitavog života, da bi čuo šta se tu zapravo zbiva, jer nju je znao samo po četrdeset petom minutu, kad je triput udario po timpanima.”
