Ono što je počelo kao neslana šala novog američkog ambasadora u Reykjavíku, preraslo je u ozbiljnu diplomatsku krizu koja bi Island mogla ekspresno uvesti u Evropsku uniju.
Nakon što su se iz Washingtona čule ideje o Islandu kao "52. saveznoj državi SAD-a", u jeku Trumpovih pretenzija na Grenland, na ovom ostrvu je zavladao ogroman bijes. Islanđani, tradicionalno ljubomorni na svoju nezavisnost, ovakve poruke shvatili su kao opasnu prijetnju, što je dovelo do potpisivanja masovnih peticija protiv američkog ambasadora.
Strah da bi njihova zemlja mogla postati obična lopta u igri velikih sila natjerao je tamošnju vladu na radikalan potez. Iako je planirano da se o ulasku u Evropsku uniju razgovara tek 2027. godine, premijerka Kristrún Frostadóttir danas je iznenadila javnost najavom da će se referendum održati znatno ranije, već do kraja ovog ljeta.
Atmosfera u zemlji se drastično promijenila, pa ankete sada pokazuju da 45 posto građana podržava članstvo, dok je podrška Americi kao zaštitniku na istorijskom minimumu.
Osim političkih pritisaka, Island trpi i konkretne ekonomske udarce iz Washingtona. Činjenica da je predsjednik Trump uveo carine od 15 posto na islandsku robu direktno pogađa njihov najvažniji sektor – ribarstvo.
Iako je upravo zajednička evropska ribarska politika godinama bila glavna prepreka ulasku u EU, jer se Island plaši gubitka kontrole nad svojim bogatim vodama, sada se Brisel čini kao mnogo sigurnija luka od nepredvidivog Washingtona.
Iz Brisela već stižu signale odobravanja. Povjerenica za proširenje EU Marta Kos poručila je da je Island uvijek dobrodošao da nastavi pregovore koji su prekinuti 2015. godine. S obzirom na to da je Island već duboko integrisan u evropske ekonomske strukture i Šengen, proces pristupanja bi mogao biti rekordno brz.
Eventualni ulazak Islanda u Uniju ne bi bio samo ekonomski potez, već i snažna politička poruka Washingtonu u borbi za uticaj na strateški važnom sjevernom Atlantiku.