Skoro tri sedmice nakon početka zajedničke vojne akcije SAD i Izraela 28. februara 2026. godine, situacija na Bliskom istoku razvila se drugačije nego što se prvobitno očekivalo.
Na početku se pretpostavljalo da će ubistvo iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija u prvim satima rata, kao i eliminacija drugih političkih i vojnih lidera, brzo destabilizirati centar moći Islamske Republike.
"Međutim, s početkom treće sedmice rata vidi se da ta procjena ne odgovara stvarnosti. Struktura moći u Iranu prevladala je prvi šok", kaže analitičar za Bliski istok Habib Hoseini-Fard, piše Deutsche Welle.
Revolucionarna garda nastavlja napade
Umjesto kolapsa, iranska Revolucionarna garda nastavlja borbu na više frontova, protiv SAD i Izraela, ali i napadima na ciljeve u susjednim arapskim državama. Pri tome se oslanja na decentraliziranu i dobro umreženu komandnu strukturu.
Čini se da je to i dalje slučaj, čak i nakon što je Izrael u utorak objavio da je ubio Alija Laridžanija, šefa Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana. On je bio odgovoran za koordinaciju u pitanjima odbrane i vanjske politike.
Izrael je također saopćio da je u još jednom napadu u ponedjeljak ubijen vođa milicije Basij Gholam Reza Solejmani.
Iran je kasnije u utorak potvrdio smrt i Solejmanija i Laridžanija.
Revolucionarna garda, poznata i kao "Vojska čuvara islamske revolucije“ (IRGC), osnovana je nakon revolucije 1979. jer novi vlastodršci nisu vjerovali vojsci koju je izgradio šah. Njen zadatak: sprječavanje puča i zaštita državne ideologije.
Zajedno s redovnom vojskom, Revolucionarna garda danas čini oružane snage Irana. Ona je podređena vjerskom i političkom vođi Islamske Republike, trenutno Mojtabi Hameneiju. Broj njenih pripadnika procjenjuje se na do 200.000.
Prema podacima Središnjeg zapovjedništva SAD (CENTCOM) od ponedjeljka, 16. marta 2026., Iran je u protekla dva tjedna izveo više od 300 raketnih napada i napada dronovima na Kuvajt, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Saudijsku Arabiju i Izrael. Saudijsko ministarstvo odbrane saopćilo je 16. marta da je od ponoći presrelo više od 60 dronova u vlastitom zračnom prostoru. To ilustrira razmjere ove konfrontacije bez presedana.
Iz Ujedinjenih Arapskih Emirata prijavljena je jedna žrtva u Abu Dhabiju i jedan povrijeđeni. Prema navodima vlasti, riječ je o posljedicama padanja krhotina iranskih projektila. Ovi napadi uslijedili su nakon tvrdnje iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija da su s teritorije Emirata ispaljene rakete na otok Harg – što je tvrdnja koja je izazvala oštre reakcije.
Recept za uspjeh
Araghchi isključuje pregovore. Dok god napadi traju, neće biti primirja, izjavio je. On se očito može osloniti na i dalje snažan vojni aparat, s Iranskom revolucionarnom gardom (IRGC) kao ključnim akterom koji može fleksibilno reagirati na situacije koje se stalno mijenjaju.
"IRGC se u posljednja dva desetljeća razvila iz hijerarhijske institucije u mrežnu strukturu. Pokrajinska zapovjedništva imaju široke ovlasti i mogu djelovati neovisno o centru“, kaže stručnjak za Bliski istok Habib Hoseini-Fard i dodaje da "strateška dubina zemlje i podzemni raketni silosi čine potpuno uništenje vojnih kapaciteta u kratkom vremenu nemogućim, što je realnost koja opravdava nastavak napada uprkos tvrdnjama SAD o maksimalnom uništenju.“
Tako je izraelska vojska prijavila nova lansiranja raketa prema Izraelu, uprkos masovnim napadima na iranske ciljeve. U stambenim područjima Tel Aviva došlo je do udara kasetne municije.
Usko isprepletena s režimom
Reza Talebi, politički analitičar, ukazuje na unutrašnju strukturu sistema i upozorava na pojednostavljene pretpostavke o mogućem raspadu moći u Iranu:
"Ideja da stanje državne slabosti ili čak 'propale države' automatski vodi kapitulaciji vojnih snaga, ne odgovara strukturnoj stvarnosti u Iranu. Ideološki obojene snage unutar vojnog i sigurnosnog aparata usko su povezane s postojanjem samog sistema".
Talebi naglašava da Revolucionarna garda nije samo vojna organizacija.
"Revolucionarna garda istovremeno kontrolira ekonomske i ideološke strukture moći koje sežu daleko izvan Irana“, kaže on. Tako Al-Kuds brigade, specijalna jedinica Revolucionarne garde za operacije u inostranstvu, okupljaju oko sebe terorističke grupe na Bliskom istoku koje podržavaju ciljeve Irana, poput uništenja Izraela.
Organizacija posjeduje i građevinski konglomerat pod nazivom Hatam-al-Anbija, koji je vodeći u mnogim strateškim infrastrukturnim projektima i investicijama vrijednim milijarde. Kompanija je osnovana krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća radi obnove zemlje nakon rata protiv Iraka.
"Organska isprepletenost značajno otežava brzu ili dobrovoljnu predaju moći. Ako se oslabi samo vanjski sloj sistema, to ne vodi nužno kolapsu, već može zaoštriti napetosti i pojačati interne sukobe unutar aparata moći", kaže Reza Talebi.
Ako bi sistem kolabirao, vjerovatniji je raspad po modelu Sirije ili Afganistana nego uređena smjena vlasti.
Potpuni kolaps malo vjerovatan
Talebiju se čini da za SAD i Izrael "potpuno kolabiran sigurnosni aparat nije nužno cilj“. Iz perspektive Izraela, oslabljen ali funkcionalan sigurnosni sistem u Teheranu mogao bi biti predvidljiviji od potpunog vakuuma moći.
Prema Hoseini-Fardu, Zapad sada slijedi dva cilja: vojno slabljenje preostalih iranskih kapaciteta i otvaranje Hormuškog moreuza s jedne strane, te ciljane napade na sigurnosne institucije kako bi se olakšali unutrašnji protesti.
Brzo primirje i raspad Revolucionarne garde ipak se ne naziru, smatra Hoseini-Fard. On ističe da je Iran nakon prvog šoka ciljano stvorio nesigurnost u Hormuškom moreuzu i time povećao pritisak na svjetsku ekonomiju. Napadima na infrastrukturu i vojne baze u regiji Perzijskog zaljeva raste regionalna dimenzija sukoba.
"Najvjerovatniji scenarij je nastavak rata ili u dosadašnjem obimu ili u proširenom obliku", kaže on, piše DW.