Gotovo polovina tinejdžera osjeća se kao da su ovisni o društvenim mrežama, pokazala je analiza Univerziteta Cambridge.
Rani nalazi studije provedene na univerzitetu opisani su kao "zapanjujući", a istraživači su rekli da bi odnos nekih ljudi s društvenim medijima mogao biti "sličan bihevioralnoj ovisnosti".
Tim s Cambridgea analizira podatke iz Millennium Cohort Study, koju provodi Centar za longitudinalne studije (CLS) na Univerzitetu u Londonu.
Prati živote više od 18 000 beba rođenih u Ujedinjenom Kraljevstvu od 2000. do 2001. godine kako bi mapirao pozadinu djece rođene početkom 21. vijeka.
Istraživači s Cambridgea otkrili su da se 48% od 7022 ispitanih ljudi slaže ili u potpunosti slaže s izjavom "Mislim da sam ovisan o društvenim medijima".
Podaci su prikupljeni između januara 2018. i marta 2019., kada je grupa imala 17 godina.
U ukupnom broju onih koji su odgovorili da se osjećaju ovisni veći je udio djevojčica (57%) u odnosu na dječake (37%).
Studentica postdiplomskog studija Univerziteta u Cambridgeu Georgia Turner, koja je vodila analizu, rekla je: Ne kažemo da su ljudi koji kažu da se osjećaju ovisnima ovisni. Ali nije lijep osjećaj osjećati da nemate utjecaja na vlastito ponašanje, pa je prilično zapanjujuće da se toliko ljudi tako osjeća.
Turner je dodala da je istraživanje koje pretpostavlja da bi "takozvana ovisnost o društvenim mrežama" mogla slijediti isti okvir kao i ovisnost o drogama "vjerojatno previše pojednostavljeno".
Moglo bi biti da je za neke njihov odnos s društvenim medijima sličan bihevioralnim ovisnostima, rekla je.
Ali za druge, njihova bi upotreba mogla biti potaknuta kompulzivnim provjeravanjem, drugi se možda oslanjaju na njih kako bi se nosili s negativnim životnim iskustvima, a treći možda jednostavno reagiraju na negativnu društvenu percepciju o 'gubljenju vremena' na društvenim medijima.
Možda postoje različiti putevi da mislite da ste ovisni, umjesto da svi osjećaju ovisnost na isti način. Ovo je važno ne samo za filozofsku raspravu o ovisnosti, već i za pronalaženje odgovarajućih intervencija tamo gdje je to potrebno. Ako ovisnost nije ono što uzrokuje nečije probleme, intervencija koja se temelji na ovisnosti možda mu neće pomoći, prenosi Zimo
