Čedomir Stojković, poznati beogradski advokat dokazani je borac za ljudska prava i samim tim žestoki oponent aktuelne vlasti u Srbiji.
I sam je bio na rubu aktivnog uključivanja u politiku, jer smatra da za njegove ideje, a koje su u potpunoj suprotnosti s onima koje provodi predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, postoji potencijal.
No, Stojković kaže za Raport da je, za sada, odustao od formiranja političkog pokreta.
"Kad god kreneš u političke vode vidiš da trebaju finansije. To je vrlo teško pronaći za politiku koju imam s mojim istomišljenicima, naročito u ovom okolnostima.
Ozbiljna priča
Aktivan sam na protestima, ali za ozbiljniju političku priču kakvu sam namjeravao pokrenuti, trebaju neke finansije. Nisu velike, ali jesu početne", kaže Stojković za Raport.
Za svoje ideje i stavove, a koje, kako nam je ranije govorio, znače i "Srbija u Evropskoj uniji, Srbija u NATO-u, Kosovo u Ujedinjenim narodima, u Srebrenici se desio genocid, Crna Gora suverena, Bosna i Hercegovina suverena", kaže da bi mogle dobiti podršku većinske Srbije.
"Ideje se sade, malo i mi ovdje na Balkanu da odrastemo. Ideja je kao i bašta - posadiš, ideš polako dok ne nikne, ojača. Znači, potencijal postoji, vrlo značajan, ali to je proces.
Znači, mora postojati kontinuitet političkog djelovanja, to me je zanimalo. Znate, izađemo na ulicu, skačemo, to je zanimljivo, ali to nije politika", kaže Stojković.
Kad smo kod protesta, imamo utisak kao da su izgubili na žestini, da je uložena ogromna energija studenata i ostalih građana, ali da efekt baš i nije bio srazmjeran tome.
Ne vidim ja to tako, možda djeluje posmatrano sa strane. Međutim, ja baš imam suprotan utisak i mišljenje.
Protesti nisu zamrli
Prvo, nisu protesti zamrli, nije ništa zamrlo. Prosto, u Srbiji je uvijek tako - stvari se smire ljeti, tu su raspusti, putovanja, sela...
Beograd bude prazan, parking mjesta možete naći kad hoćete. Znači, ljudi imaju i živote.
A kad se žar održava tokom ljeta, to znači da će jesen biti vrlo dinamična i burna. Sve ovo sada što se dešava je dio društvenog procesa i kuhanja, što je sada popularna riječ vezana za proteste.
Vučić je za ovih 13 godina uspio da podijeli opoziciju i anatemiše pred narodom. Napravio je političko stanje u kojem ljudi mrze opoziciju, a to se sada mijenja.
Ljudi postaju sve samouvjereniji, ne vidim da se ovo zaustavlja. Jesen će biti veoma burna.
Šta podrazumijevate pod burom?
Jedina promjena koja je urgentna i koju podrazumijevam pod tom burom jeste rušenje Vučićevog režima i njegove mašinerije koja nije dozvoljavala nikakvu konkurentsku politiku niti da društvo normalno diše.
Svi narativi diktirani s njegove strane su takvi da diktat izaziva reakciju druge strane koja nije prirodna, nego iznuđena.
I dobija se slika da je u odnosu na alternative Vučić dobro rješenje, što nije istina, ali to je slika koju on šalje, naročito u inozemstvo.
Srbija nema vladavinu prava kao Švicarska i takvu svijest građana, nego ima budala sa svih strana i kad budala uzme mikrofon i kaže nešto je retorika Miloševića, onda takve izjave njegova mašinerija vine u nebesa i predstavi kao da su to temelji ove naše suprotne strane, a to nije slučaj.
Pomirljive poruke
A kad dođu poruke koje su pomirljive, kad ukazuju na normalne političke procese, prikazuju Srbiju kakvu svi hoćemo, takvi se ljudi anatemišu kao ustaše, balije, strani plaćenici...
Znači, ključna promjena jeste da se taj čovjek skine s vlasti, pokidaju lanci i desi normalan politički proces za koji nema dileme u kojem će pravcu ići.
Koja politička snaga bi mogla zamijeniti Vučića?
Studenti prave svoju listu i sad je velika nepoznanica ko će se sve na njoj naći. To je jedna nepoznanica.
Druga je da li će studenti uspjeti da okupe oko sebe i ključne opozicione organizacije. Demokratska stranka im je dala bezrezervnu podršku.
Organizacija oko Dragana Đilasa ima kalkulacije kako će. U principu, ko može da preuzme vlast?
Mogu da preuzmu ljudi koji će biti na studentskoj listi, ove političke organizacije kao što su DS i Đilasova stranka, ali će se vjerovatno dogovoriti da svi oni nakon nekih izbora formiraju prelaznu vladu koja će prvih šest mjeseci do godinu stvarati uslove za normalnu političku atmosferu.
Tada bi se išlo na neke nove izbore gdje bi se neka politička organizacija iskristalisala kao nova vladajuća snaga. A sve to je nemoguće dok se ovaj ne sruši.
Vjerujete li da će Vučić popustiti pritisku i raspisati izbore?
Mora, mislim da mora da ih raspiše.
Može pokušati manipulirati
Može da pokuša da manipuliše, odugovlači, ali na koncu može samo da bira datum za koji procijeni da mu odgovara.
Jer, ako ih ne raspiše, osjećam da bi Srbija mogla samo da stane u jednom trenutku. Tu nema dileme, to je čovjek kojeg niko ne voli.
Ipak, Vučić je još uvijek vlast, koja kreira odnos prema Bosni i Hercegovini i koji nije nimalo blagonaklon prema BiH nakon presude Miloradu Dodiku. Kuda to vodi?
Gdje vodi? Vodi Dodika u zatvor.
Nije Dodik prvi koji je bježao od optužnica i presuda. Bilo je mnogo ljudi u Srbiji koji su bježali od Haškog tribunala i, kad je bila demokratija kod nas, i od naših optužnica.
I drugi su govorili da ne priznaju. Gledali smo taj film i kako se završava - imaš presudu, presuda te osuđuje i šalje te u zatvor.
I dok god postoji, presuda će se izvršiti, a da li će to biti u oktobru 2025. ili septembru 2026. godine, manje je bitno.
Bježali su i Karadžić i Mladić, isto su govorili pa smo ih poslije sve vidjeli u zatvoru.
Zatvor druge vrste
Nema dileme ni šta će biti s ovom situacijom. Jedini način da izbjegne je da ode u Rusiju i da se više ne vraća, što mislim da je zatvor jedne druge vrste.
Mislite li da će Rusija ili neki drugi međunarodni faktor pokušati spasiti Dodika i njegovu političku karijeru?
Rusija nema kapacitet da s bilo kim trguje oko Dodika, da stavi pitanje jednog malog Dodika iz malog entiteta s milion ljudi.
Da u njenim problemima može da stavi Dodika na stol, na primjer, s Trumpom, ne vjerujem da može da se desi. Još manje vidim da Trump počne da se bavi Dodikom.
Imali smo i ovaj trenutak odmah nakon pravosnažnosti presude - dogodio se razgovor između predsjednika Francuske Emmanuela Macrona i Vučiću.
To signalizira, kao prvo, da je BiH ostavljena kao evropsko pitanje, što znači da će se BiH dominantno baviti Njemačka, Francuska i Britanija. Amerikancima je to suviše sitno.
A taj telefonski poziv je uslijedio kao opomena, upozorenje, Vučiću da ne eskalira stanje.
To znači da Evropa podržava tu presudu i da će omogućiti političku snagu dovoljnu da ona u nekom vremenu može da se izvrši.