Moderni automobili sve su brži. Tu ne mislimo samo na hiperautomobile koji su se već približili 500 km/h već i na svakodnevna nova vozila od kojih skoro svako bez problema dostiže 200 km/h. Mnogi se pitaju čemu tolika brzina kad je u većini država koje imaju razvijene mreže autocesta strogo ograničena na 120 do 130 km/h. Države u kojima smijete voziti brže prava su rijetkost.
Njemačka je ostala jedini kutak svijeta gdje možete stisnuti gas do daske na autocesti bez da pazite koliko brzo vozite. No i to je samo uvjetno. Zbog velikog prometa na njemačkim autocestama (koje su potpuno besplatne) one su samo rijetko raj za jurnjavu. Mnogo češća pojava od Porschea koji lijevom trakom juri 300 km/h je 30 kilometarska kolona automobila koji gmižu u gužvi. Također velik dio autocesta označen je stalnim ili varijabilnim znakovima ograničenja brzine, a ona najčešće iznose 100 do 120 km/h. Dakle, Njemačka je i dalje raj za brzu vožnju, no prilike za to su, realno, rijetke.
Njemačka je jedinstvena
Osim Njemačke do prije dvije godine ograničenja nije imao ni Britanski otok Isle of Man. 2020 su uvedena privremena ograničenja brzine koja su na snazi još uvijek. Isle of Man nema autocesta no zato ima vrlo uzbudljive lokalne ceste koje su entuzijasti često koristili da bi isprobali mogućnosti svojih automobila. Do prije šest godina se bez ograničenja moglo voziti i po pustošima australske savezne države Northern Territory, no u međuvremenu je uvedeno ograničenje od 100 i 130 km/h tako da je Njemačka ostala jedinstvena na svijetu.
Osim Njemačke dobro se smije pojuriti i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje je na jednoj autocesti dozvoljeno maksimalno 160 km/h, a na ostalima 140 km/h. U Evropi osim u Njemačkoj ima još država koje dopuštaju malo bržu vožnju od 130 km/h. Naime, ograničenja brzine u Poljskoj i Bugarskoj na autocestama iznose 140 km/h. Većina evropskih država dopušta maksimalno 130 km/h no ima i onih koje smatraju da je i to previše. U Španiji, Portugalu i Švicarskoj tako ne smijete brže od 120 km/h, u Velikoj Britaniji 113 km/h, u Norveškoj i Albaniji je ograničenje samo 110 km/h. Nizozemska je nedavno uvela ograničenje od samo 100 km/h tijekom dana (u večernjim i noćnim satima ostaje staro ograničenje od 130 km/h).
Odluka policije
Iako mnogi misle da su u SAD vrlo strogi kad su u pitanju ograničenja, Amerikanci imaju i saveznih država u kojima se može donekle pojuriti. Ovisno o saveznoj državi ograničenja su uglavnom između 113 i 129 km/h, no na nekim autocestama u Teksasu dozvoljeno je čak 137 km/h. Amerikanci su nekada bili i ekstremniji. Do 1999. u Montani nije uopće bilo ograničenja na autocestama. Od vozača se tražilo da voze oprezno i razumno, a koja je to brzina odlučivala se lokalna policija. Tako su vozači lošijih automobila plaćali kazne i za 130 km/h dok su oni u Porscheima mogli bezbrižno juriti i brže od 200 km/h.
Spomenimo i neke druge važnije države izvan Evrope. Iako Japanci po cestama smiju voziti i trkače automobile, maksimalna dozvoljena brzina je 120 km/h. Isto ograničenje na snazi je i u Južnoj Koreji i Kini. Najekstremniji u Aziji je Singapur na čijim autocestama se ne smije voziti brže od 90 km/h. U Kanadi ograničenje iznosi 120 km/h, a u većini država Južne Amerike ono se kreće između 100 i 120 km/h.
Valja naglasiti da u svijetu ima i država u kojima je maksimalna dozvoljena brzina mnogo niža, ponekad samo 50 km/h. Ali, te države nemaju razvijenu cestovnu infrastrukturu niti autoceste, piše Autostart.
