Većina Evropljana vjeruje da će sistem državnih penzija u njihovim zemljama uskoro postati finansijski neodrživ, ali istovremeno smatraju da sadašnje penzije nisu dovoljno izdašne te ne podržavaju mjere za reformu sistema, poput podizanja starosne granice za odlazak u penziju.
Kako stanovništvo stari, a stope fertiliteta opadaju, evropski sistemi državnih penzija po principu „plaćanja iz tekućih prihoda“, koji su temelj socijalne države i koji se oslanjaju na to da zaposleni finansiraju penzije penzionera, nalaze se pod sve većim pritiskom.
S obzirom na to da su pokušaji reformi nailazili na snažan, a ponekad i nasilan otpor u zemljama poput Francuske, Njemačke, Španije i Italije, istraživanje YouGova provedeno u šest zemalja pokazuje razmjere problema s javnim mnijenjem s kojim se vlade suočavaju.
Mnogi građani priznaju da su sistemi državnih penzija u ozbiljnim problemima: većine između 61% i 52% ispitanika u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Španiji izjavile su da je njihov sistem već sada neodrživ, kao i 45% ispitanih u Poljskoj. U Ujedinjenom Kraljevstvu taj udio iznosi 32%.
Evropljani vjeruju da će sistemi državnih penzija postati neodrživi
Ako ostanu nepromijenjeni, smatrate li da će sistem državnih penzija u vašoj zemlji biti održiv do trenutka kada u penziju odu ljudi koji su danas u tridesetim i četrdesetim godinama?, pitanje je koje je postavljeno ispitanicima, piše Guardian.
Gledajući u budućnost, ispitanici su bili još pesimističniji: većine ili gotovo većine (od 49% do 66%) u svih šest zemalja izjavile su da vjeruju kako će, do trenutka kada današnji tridesetogodišnjaci i četrdesetogodišnjaci odu u penziju, sistem u njihovoj zemlji biti neodrživ.
Penzioneri su bili optimističniji u pogledu sposobnosti svojih zemalja da finansiraju državni penzioni sistem. Penzioneri u Ujedinjenom Kraljevstvu posebno su optimistični: 62% njih smatra da je britanska državna penzija održiva, u poređenju sa svega 27% onih koji još nisu u penziji.
Međutim, iako priznaju da su troškovi neodrživi, većine između 53% i 83% u svim zemljama smatraju da su iznosi koje penzioneri primaju preniski, pri čemu je taj stav još izraženiji (72–88%) među onima koji penziju zaista i primaju – samim penzionerima.
Većina Evropljana smatra da su državne penzije preniske
Smatrate li da je iznos državne penzije u vašoj zemlji previsok, prenizak ili otprilike odgovarajući?
Većina evropskih penzionera oslanja se na državnu penziju kao glavni izvor prihoda u starosti, a u svih šest zemalja većine onih koji su još uvijek zaposleni – od 57% u Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu do 72% u Italiji – nisu uvjerene da će imati ugodnu penziju.
Osim toga, na pitanje koje bi mjere podržali kako bi se sistemi državnih penzija učinili održivijima, u svim ispitivanim zemljama uočen je izražen otpor prema reformama koje mnoge vlade nastoje provesti.
Kakva je situacija u BiH?
U Federaciji BiH broj penzionera je skoro izjednačen sa brojem zaposlenih: na oko 460.000 penzionera dolazi oko 542.000 zaposlenih, što znači omjer od oko 1:1,18 – znatno niže od evropskog prosjeka. Stručnjaci upozoravaju da je optimalan omjer za dugoročnu stabilnost oko tri radnika na jednog penzionera.
Broj penzionera u RS raste iz godine u godinu — oko 292.000 korisnika penzija u augustu 2025. godine, što je porast u odnosu na prethodnu godinu. Omjer između penzionera i zaposlenih je vrlo blizak 1:1, što znači da gotovo jednako toliko ljudi prima penziju koliko i radi. To dodatno opterećuje penzioni sistem.
U 2025. godini penzije u Federaciji BiH su povećavane četiri ili više puta, s osnovnim redovnim usklađivanjem od oko 4,49 %, a dodatnim korekcijama tokom godine (uključujući povećanje od 11,1 % najavljeno za januar 2026). Pored toga, planira se znatnije povećanje (oko 17 %) u 2026. godini.
Mnogi prijedlozi za finansiranje državnih penzija nemaju podršku
Da li biste podržali ili se protivili sljedećim načinima osiguravanja dodatnih sredstava? Prikazane brojke predstavljaju neto podršku.
Istraživanje je pokazalo neto protivljenje u svih šest zemalja idejama o podizanju starosne granice za penziju, povećanju poreza za radno sposobno stanovništvo, obavezi da djeca u radnoj dobi finansijski pomažu roditelje u penziji, kao i smanjenju iznosa državne penzije.
Otpor prema podizanju starosne granice za penzionisanje bio je snažan: većine ili gotovo većine, od 47% u Francuskoj do 65% u Njemačkoj, izjavile su da se protive tome da ljudi duže čekaju na ostvarivanje prava na državnu penziju u odnosu na sadašnju dob.
Udio ispitanika koji smatraju da bi starosna granica za penziju trebala biti 60 godina kretao se od 20% u Ujedinjenom Kraljevstvu do 38% u Poljskoj, dok je između 22% (Italija) i 45% (Ujedinjeno Kraljevstvo) smatralo da bi trebala iznositi 65 godina. Relativna većina u Francuskoj (22%) navela je 62 godine – dob na kojoj se sistem trenutno nalazi nakon što je planirano povećanje na 64 godine suspendirano.
Otpor prema smanjenju iznosa koje penzioneri primaju bio je još izraženiji, u rasponu od 81% u Njemačkoj do 61% u Italiji. Ipak, postojala je određena podrška ideji zakonske obaveze da radno sposobni građani uplaćuju u neki oblik privatne ili radne penzije.
Ta ideja bila je najpopularnija u Ujedinjenom Kraljevstvu (57%), gdje su nedavno uvedeni zakoni o automatskom uključivanju u radne penzione šeme, ali je naišla i na značajnu podršku u Njemačkoj (49%) i Francuskoj (41%).
Prilično popularnom pokazala se i ideja da država treba pružati podršku starijim radnicima kako bi duže ostali zaposleni, umjesto da ranije odlaze u penziju. Podrška se kretala od 57% u Poljskoj, preko 42% u Njemačkoj i Francuskoj, do najnižih 27% u Italiji.
Italijani su se posebno izdvojili po mjerama koje povećavaju teret za najbogatije: 66% je podržalo veće poreze za imućnije penzionere kako bi se osigurale bolje penzije za najsiromašnije, dok je 52% podržalo uskraćivanje državne penzije penzionerima s visokim prihodima.
U svih šest zemalja, više ljudi (od 28% do 55%) smatralo je da bi penzioneri s iznadprosječnim penzijskim primanjima trebali snositi veći dio odgovornosti za finansiranje izdašnijih penzija za penzionere s niskim prihodima, nego mlađe generacije (od 15% do 31%).
Općenito, penzioneri i radno sposobno stanovništvo odgovarali su u skladu sa vlastitim interesima: penzioneri su se uglavnom protivili smanjenju penzija, dok su radno sposobni građani najčešće odbacivali povećanje starosne granice za penziju ili poreza za svoju dobnu grupu.