Nova studija Univerziteta Michigan otkriva zabrinjavajuću istinu: generacija X, odrasla uz brzu hranu, grickalice i „dijetne“ proizvode 80-ih, danas je zdravstveno najugroženija grupa. Istraživanje pokazuje da su ovisni o ultra-prerađenoj hrani čak više nego o cigaretama ili alkoholu. Stručnjaci upozoravaju da prehrambene navike iz djetinjstva oblikovale epidemiju koja sada ozbiljno prijeti javnom zdravlju.
Generacija X, smještena između baby boomera i milenijalaca, prva je generacija koja je od ranog djetinjstva bila izložena ultra-prerađenoj hrani (UPF). Rezultati su zabrinjavajući: čak 21 posto žena i 10 posto muškaraca iz te generacije ispunjava kriterije ovisnosti o ultra-prerađenoj hrani, što je znatno više od udjela osoba ovisnih o alkoholu (1,5 %) ili pušenju (4 %), piše Independent.
Ovo je tek drugo veliko istraživanje u SAD koje povezuje prehrambene navike starijih generacija s UPF hranom, a nalazi ukazuju na ozbiljan javnozdravstveni problem.
Pojam „ultra-prerađena hrana“ definisan je prema sistemu NOVA, razvijenom od strane istraživača sa Univerziteta u São Paulu. Sistem dijeli hranu u četiri kategorije, zavisno od stepena industrijske obrade:
Neprerađena ili minimalno prerađena hrana: voće, povrće, riba, mlijeko, jaja i osnovne namirnice.
Prerađeni sastojci: so, šećer i ulja koja se koriste u pripremi hrane.
Prerađena hrana: kombinacija prethodnih kategorija, npr. džemovi, ukiseljeno povrće, konzervirani proizvodi.
Ultra-prerađena hrana: sadrži sastojke koji se rijetko nalaze u domaćoj kuhinji – konzervanse, emulgatore, umjetne boje, zaslađivače i arome.
Prava opasnost leži u tome što je upravo ova kombinacija hrane izuzetno ukusna i navikavajuća. Istraživanja pokazuju da pripadnici generacije X često osjećaju snažne žudnje za takvom hranom, bezuspješno pokušavaju smanjiti njen unos i pokazuju simptome slične apstinenciji.
„Generacija X bila je prva koja je odrasla okružena ultra-prerađenom hranom“, kaže dr. Karen Mann, medicinska direktorica aplikacije Noom. „Ako ste bili dijete 1970-ih ili 1980-ih, sjećate se reklama za šarene grickalice, brzu hranu i gotova jela. Sve je to prikazivano kao normalno, zabavno i porodično prihvatljivo.“
Ova generacija bila je i prva u kojoj su oba roditelja najčešće radila, što je značilo manje vremena za kuhanje i veće oslanjanje na gotovu hranu. „Roditelji su nam ostavljali pizze, palačinke ili kekse dok se ne vrate s posla. Naši su zubi stradali, a prehrana patila. Sada, u srednjim godinama, suočavamo se s visokom stopom pretilosti, metaboličkih problema i kardiovaskularnih bolesti“, objašnjava nutricionista Rob Hobson.
Korijeni ove prehrambene krize dijelom sežu u 1968. godinu, kada je biolog Paul Ehrlich objavio knjigu The Population Bomb, predviđajući masovnu glad u SAD. Industrija hrane je između 1980. i 1998. doživjela procvat, ali rezultat je bio suprotan: stopa pretilosti se udvostručila.
„Strah od gladi stvorio je veliki finansijski poticaj za proizvodnju energetski bogate, ali nutritivno siromašne hrane“, pojašnjava Sam Diken s Centra za istraživanje pretilosti pri UCL-u. „Proizvodi su sadržavali previše šećera, soli i zasićenih masti, a premalo vlakana – i bili su izuzetno jeftini.“
U tom periodu duhanske kompanije počele su ulagati u prehrambenu industriju, koristeći marketinške trikove iz prodaje cigareta. Nakon „eksplozije kalorija“ uslijedio je novi val, dijetna kultura s proizvodima poput light kola, žitarica s malo masti i jogurta bez maslaca, ali punih aspartama i šećera.
„Agresivan marketing dijetalne hrane posebno je bio usmjeren prema ženama tokom 1980-ih“, objašnjava prof. Ashley Gearhardt sa Sveučilišta Michigan. „Iako su proizvodi predstavljeni kao zdravi, zapravo su poticali ovisničke obrasce prehrane.“
90-e su donijele ekstremne dijete: detoks planove s vodom i sokovima, kupus dijetu, kombinovane režime i Atkinsov plan bez ugljikohidrata. Većina pripadnika generacije X isprobala ih je gotovo sve, ali dugoročni rezultati izostali.
Stručnjaci danas pokušavaju pomoći ljudima da se „odviknu“ od takve hrane, posebno zdravstvenim radnicima koji su stalno izloženi. Najbolji rezultati postižu se kombinacijom individualnih konsultacija, grupne podrške, edukativnih materijala i samopraćenja, prema metodi poznatoj kao ‘točak promjene ponašanja’ (Behaviour Change Wheel).
Ono što se 1970-ih činilo praktičnim i bezopasnim, brza hrana, grickalice i dijetalni proizvodi, danas se pokazuje kao jedan od najvećih javnozdravstvenih izazova. Stručnjaci upozoravaju: ovisnost o ultra-prerađenoj hrani nije stvar volje, već posljedica desetljeća industrijskog oblikovanja prehrambenih navika.