Dok sat otkucava posljednje sate do isteka ultimatuma koji je predsjednik Donald Trump postavio Teheranu, arapske zemlje Zaljeva nalaze se u potpunom mraku.
Evropski saveznici Sjedinjenih Američkih Država nemaju nikakvih informacija, a čak ni ljudi bliski Bijeloj kući nisu sigurni šta slijedi nakon što rok istekne u utorak navečer po američkom vremenu, odnosno u dva sata ujutro po našem vremenu, prenosi POLITICO.
Trumpova jutarnja prijetnja da će „cijela jedna civilizacija umrijeti večeras“ – osim ako se u preostalih nekoliko sati ne dogodi nešto „revolucionarno divno“ – izazvala je kod mnogih strah od najgoreg mogućeg scenarija: da bi predsjednik mogao upotrijebiti nuklearno oružje protiv Irana.
Trenutak stvoren za televizijske ekrane
Ovo je upravo onakva situacija kakvu predsjednik Trump voli – trenutak stvoren za televiziju koji gledaoce drži na ivici stolica, upotpunjen rokom u udarnom terminu. Ipak, sve dolazi uz mračnu, apokaliptičnu notu koja je Washington, ali i cijeli svijet, ostavila na oštrici noža.
Trump je dao Iranu rok do 20 sati u utorak (02:00 po našem vremenu) da ponovo otvori Hormuški moreuz, koji je Teheran gotovo potpuno zatvorio koristeći dronove za gađanje tankera koji prolaze bez dozvole.
U nedostatku dogovora, Trump je zaprijetio udarima na kritičnu infrastrukturu, poput elektrana i mostova. Na pitanje o statusu pregovora s Iranom, sekretarica za štampu Bijele kuće Karoline Leavitt izjavila je da „samo predsjednik zna kako stvari stoje i šta će učiniti“, te da Iran ima vremena do isteka roka da postigne dogovor sa SAD-om.
Saveznici u strahu od iranske odmazde
Visoki zvaničnik iz Zaljeva, koji je želio ostati anoniman, priznao je da njihova zemlja „nema pojma“ šta Trump smjera.
Postoji sumnja da bi ovo mogla biti samo taktika kako bi se Iran prisilio da prihvati dogovor koji je ponudio Pakistan, ali niko nema uvid u stvarni plan, ako on uopšte postoji. Najveći strah u regiji je da će, u slučaju američkog napada, Iran uzvratiti udarac upravo po arapskim zemljama i drugim državama u okruženju.
Trump već dugo koristi neizvjesnost kao instrument pregovaranja, ne želeći se lišiti bilo koje opcije koja bi mu mogla povećati uticaj.
Međutim, u trenutku kada su ulozi vjerovatno najveći u njegovoj karijeri, ovakvo ponašanje proizvodi nešto više od strateške neodređenosti – ono generiše stvarni strah u savezničkim prijestolnicama i unutar njegovog vlastitog okruženja.
Humanitarna katastrofa i ekonomski kolaps
Grupe za ljudska prava upozoravaju da bi napadi na iransku infrastrukturu, uključujući postrojenja za desalinizaciju koja su ključna za pitku vodu milionima ljudi, imali razoran učinak na civilno stanovništvo koje već pati od nestašica.
Masovni udar na Iran gotovo sigurno bi produbio šestosedmični regionalni sukob koji ugrožava isporuke nafte kroz moreuz kroz koji prolazi oko 20 odsto svjetske opskrbe.
Rat je već uzdrmao globalnu ekonomiju i ugrozio lance opskrbe. Cijene nafte su porasle za više od 50 odsto od početka sukoba prije nešto više od mjesec dana, a novi poremećaji mogli bi poslati cijene u neslućene visine. Ipak, neki lideri, poput kanadskog premijera Marka Carneya, signaliziraju nadu u dogovor u posljednji čas, sugerišući da često postoji razlika između onoga što se govori javno i onoga što se dešava u privatnim pregovorima.
Hoće li Trump „trepnuti“ u posljednjem trenutku?
Dok državni sekretar Marco Rubio optužuje Iran za kršenje svih zakona i bavljenje „terorističkim aktivnostima protiv komercijalnih brodova“, mnogi Trumpovi saveznici se nadaju deeskalaciji ili barem manjem napadu koji ne bi izazvao masovno uništenje.
Jedna osoba bliska Bijeloj kući izjavila je da bi bila iznenađena ako predsjednik zaista krene do kraja, podsjećajući da je Trump i ranije u biznisu znao reći nešto provokativno samo da bi natjerao druge da mu ponude izlaz iz situacije.
Stručnjaci poput Elliotta Abramsa odbacuju mogućnost upotrebe nuklearnog oružja, smatrajući to isključivo pregovaračkom taktikom.
Ipak, Abrams upozorava da čak ni razorno djelovanje možda neće pokolebati iransko rukovodstvo. Prema njegovim riječima, lideri u Teheranu se ne brinu za iranski narod ili ekonomiju, već isključivo za sopstvene živote. Dok cijeli svijet čeka dva sata ujutro, ostaje pitanje da li će nepredvidivost Donalda Trumpa dovesti do dogovora ili do rata koji bi mogao promijeniti svijet.