Godinama ste pravili iste greške kada ste kuhali tjesteninu, potpuno uvjereni da sve radite kako treba. Ubacite špagete u vodu, dodate malo ulja „da se ne zalijepe“, prospete vodu čim se skuhaju i završite posao. A onda se svaki put pitate zašto sos sklizne s tjestenine i zašto jelo nikad nema onaj kremasti ukus kao u restoranu.
Upravo te male navike prave ogromnu razliku.
Na prvi pogled djeluje da nema mnogo filozofije oko tjestenine, skuhaš je, dodaš sos i gotovo. Međutim, baš u toj jednostavnosti kriju se sitni trikovi zbog kojih jedno jelo bude prosječno, a drugo toliko dobro da biste ga naručili iznova i iznova.
Prva greška koju stalno pravite je bacanje vode u kojoj se kuhala tjestenina. Ni ne znate da je upravo ta mutna voda puna škroba koji može potpuno promijeniti sos. Kada se doda nekoliko kašika u tavu sa sosom, sve postaje kremastije, ljepše se poveže i tjestenina konačno dobije onaj „restoranski“ izgled i ukus.
Druga stvar koju radite pogrešno bilo je dodavanje ulja u vodu. Cijeli život slušamo da to sprječava lijepljenje tjestenine, ali zapravo pravi problem. Ulje obloži špagete i onda sos samo sklizne s njih umjesto da se lijepo sjedini.
Zato sada tjesteninu kuhajte samo u dobro posoljenoj vodi, bez kapi ulja, i obavezno sačuvajte malo vode od kuhanja prije cijeđenja. Djeluje kao sitnica, ali upravo taj mali trik pravi ogromnu razliku između obične tjestenine i jela koje zaista izgleda i ima ukus kao iz dobre italijanske kuhinje.