Iako su cijene hrane niže u nekim zemljama u poređenju s prosjekom EU, domaćinstva u tim zemljama često troše veći dio svog budžeta na hranu.

Hrana je jedan od najvećih troškova domaćinstava u Evropi, čineći u prosjeku oko 11,9 posto potrošnje širom EU, a u zemljama poput Rumunije taj udio dostiže i do 20 posto.

Cijene hrane također znatno variraju širom Evrope. Eurostatov indeks nivoa cijena hrane pruža korisnu osnovu za poređenje. Ako se prosječna korpa hrane u EU postavi na 100 eura, indeks može pokazati koliko bi ista korpa koštala u svakoj zemlji.

Nivo cijena iznad 100 znači da je zemlja skuplja od evropskog prosjeka, dok vrijednost ispod 100 pokazuje da je jeftinija.

Prema podacima Eurostata, 2024. godine Sjeverna Makedonija je bila najjeftinija zemlja za hranu među 36 evropskih država. Standardna korpa hrane tamo je koštala 73 eura, što je 27 posto jeftinije od prosjeka EU.

Švicarska je najskuplja, sa cijenama hrane 61,1% iznad prosjeka EU. Ista korpa tamo košta 161,1 euro.

Sjeverna Makedonija je kandidat za članstvo u EU, još nije članica, ali ima aktivne trgovinske sporazume s EU, dok Švicarska nije u EEA i oslanja se na mrežu bilateralnih sporazuma s EU.

U EU, Rumunija (74,6 €) ima najniži nivo cijena hrane, dok Luksemburg (125,7 €) ima najviši. Hrana je 25,4% jeftinija u Rumuniji i 25,7% skuplja u Luksemburgu u poređenju s prosjekom EU.

Nakon Švicarske na vrhu, dvije druge zemlje Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) čine top tri: Island (146,3 €) i Norveška (130,6 €).

EFTA zemlje nisu članice EU, ali sarađuju s blokom uglavnom u oblasti trgovine i pristupa tržištu, zadržavajući veći nacionalni utjecaj nad zakonima, granicama i politikama.

Cijene hrane su također barem 10% više od prosjeka EU u Danskoj (119,3 €), Irskoj (111,9 €), Francuskoj (111,5 €), Austriji (110,9 €) i Malti (110,9 €).

Jugoistočna Evropa i Zapadni Balkan imaju u prosjeku najniže cijene hrane.

Osim Sjeverne Makedonije i Rumunije, Turska (75,7 €), Bosna i Hercegovina (82,5 €), Crna Gora (82,6 €) i Bugarska (87,1 €) su znatno ispod prosjeka EU. Srbija (95,7 €) i Albanija (98,7 €) također su jeftinije od EU, piše Euronews.

Među ‘Velikom četvorkom’ EU, cijene hrane su veće od prosjeka EU u Italiji (104 €) i Njemačkoj (102,9 €). Španija (94,6 €) je 5,4% jeftinija od EU.

Većina zemalja Centralne i nekoliko zemalja Istočne Evrope ostaju ispod ili blizu prosjeka EU, uključujući Slovačku, Poljsku, Češku i Mađarsku.

Zapadna Evropa generalno bilježi više cijene hrane, a nordijske zemlje spadaju među najskuplje u Evropi.

Razlike u cijenama su važne za domaćinstva

Ilaria Benedetti, vanredna profesorica sa Univerziteta Tuscia, napomenula je da strukturni faktori poput troškova proizvodnje, integracije lanaca snabdijevanja i izloženosti globalnim šokovima igraju ključnu ulogu u razlikama.

“Manje i veoma otvorene ekonomije, često s valutama podložnim većim fluktuacijama, iskusile su jači prenos rastućih troškova energije i poljoprivrednih inputa tokom pandemije i konflikta Rusija–Ukrajina,” rekla je za Euronews.

Benedetti je naglasila da su ove razlike u cijenama važne jer njihov utjecaj zavisi od toga koliko domaćinstva moraju izdvojiti za hranu.

U nekoliko zemalja Istočne i Jugoistočne Evrope, hrana čini više od 20% troškova domaćinstava, dok je u ekonomijama s višim prihodima taj udio obično ispod 12%.

“Kao rezultat toga, isti porast cijena ima mnogo teže posljedice tamo gdje su prihodi niži,” dodala je.

Troškovi rada i plate

“Najvažniji razlog su razlike u prihodima i platama,” rekao je Alan Matthews, profesor sa Trinity College Dublin, za Euronews Business.

Zemlje s višim prosječnim platama, poput Danske i Švicarske, imaju tendenciju da imaju više cijene hrane jer se troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače.

“Razlike u oporezivanju, posebno PDV-u na prehrambene proizvode, takođe objašnjavaju dio razlika,” dodao je. Neke zemlje imaju nižu ili čak nultu stopu PDV-a na hranu, poput Irske, dok u Danskoj hrana podleže standardnoj stopi PDV-a.

Matthews je istakao da cijene hrane takođe zavise od potrošačkih preferencija.

Na primjer, potrošači u sjevernim i zapadnim evropskim zemljama mogu kupovati veći udio organskih ili premium proizvoda, ili možda preferiraju brendirane proizvode umjesto skupljih proizvoda vlastite trgovine.

Implikacije za sigurnost hrane

Jeremiás Máté Balogh, vanredni profesor sa Univerziteta Corvinus u Budimpešti, rekao je da ove razlike u cijenama imaju implikacije za sigurnost hrane, posebno kada se uzmu u obzir raspoloživi prihodi.

“Dok zemlje s visokim prihodima mogu podnijeti povišene nivoe cijena, domaćinstva s nižim prihodima u Centralnoj i Istočnoj Evropi suočavaju se s disproporcionalnim teretom, čak i ako su nominalne cijene hrane niže,” rekao je.

Eurostatov nivo cijena ne uzima u obzir prihode domaćinstava, pa ovi nivoi nisu prilagođeni za dostupnost. Na primjer, dok je hrana skupa u Danskoj, ljudi tamo imaju veći raspoloživi prihod, pa mogu kupiti više hljeba.