U karijeri svakog glumca dođe trenutak kada sve sjedne na svoje mjesto i kada se osjeća ugodno u vlastitim sposobnostima. U izuzetno konkurentnoj filmskoj industriji mladim talentima teško je steći samopouzdanje, no za Cilliana Murphyja jedan je film na početku karijere bio ključan da se oslobodi nesigurnosti i strahova, piše Far Out Magazine.
Nakon što se proslavio ulogama u 28 dana kasnije, Batman: Početak, Noćnom letu te kao zloglasni Strašilo u Nolanovom blockbusteru, Murphy se 2006. godine vratio na domaći teren kako bi snimio film Vjetar koji povija ječam (The Wind That Shakes the Barley), u kojem tumači mladića koji se s bratom pridružuje IRA-i.
Film, koji je režirao jedan od najvećih britanskih socijalnih realista, Ken Loach, dobio je pohvale kritike, a Murphyjeva izvedba posebno je istaknuta. U ulozi Damiena O'Donovana, Murphy je duboko zaronio u lik čovjeka rastrganog između porodice i poziva na pravdu, a težina tog izbora bila je vidljiva u svakoj njegovoj sceni.
Osvrćući se na to iskustvo, Murphy je za The Irish Times otkrio koliko je rad s Loachom bio presudan za oblikovanje njegovog glumačkog pristupa:
"To je za mene bio ogroman trenutak prosvjetljenja, zbog prirode Kenovog načina snimanja. Nismo imali scenarij, i budući da niste znali šta slijedi, niste mogli analizirati niti se pripremiti. Jednostavno ste se morali prepustiti, biti dostupni i prisutni u trenutku."
Priznao je da je ranije imao lošu naviku previše analizirati svoje izvedbe i "mučiti se" tokom procesa. Rad s Loachom omogućio mu je da odbaci sve inhibicije i pristupi glumi potpuno novim načinom razmišljanja.
"Bilo je to revolucionarno za mene i to sam primijenio na sav rad koji sam radio od tada. Bila je to najvrednija lekcija koju sam ikada naučio na setu", zaključio je Murphy.