Reklo bi se da svi poslovi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji prvo zadovolje sve stavke poštenja pa da se onda misli na profite, ugrađivanja, varanja i zadovoljavanja svih strana osim one koja sve to nijemo i nezainteresirano promatra.
Dok se svaka priča o Bosni i Hercegovini svodi na to da je korupcija najveći problem ovog društva, prešućuje se da su politički ratovi, i opravdani i neopravdani, politička natezanja, stvarna i glumljena, smišljeni temelj za posao kojem se svi raduju.
Silne galame
Nema segmenta društva, nema papira i papirića, posla i poslića a da nije na ovaj ili onaj način popločan korupcijom i da, na ovaj ili onaj način, netko ne iskorištava nekoga i da netko nekoga ne muze.
S druge strane, silne su galame oko toga kako će se ovo društvo svim silama boriti protiv korupcije. Osnivaju se čak i uredi za borbu protiv korupcije, pa se onda kroz njih provodi korupcija i blebleće o istinskoj volji da se prestanu musti proračuni i šišati nezainteresirane ovce.
Dok bi pravosuđe trebalo reagirati na pljačkanje države i ovo malo jada od nje što je ostalo čak i onda kad su sumnjive radnje na razini trača, kod nas je pravosuđe, zamotanih očiju, pokvarene vage i otupjelog mača sastavni dio tog koruptivnog lanca.
Primjer je hercegovačko-neretvansko tužiteljstvo koje ili ne vidi, ili ne čuje, ili mu nitko ne govori ili ga jednostavno ne zanimaju slučajevi korupcije na jugu. Sudeći po onome što su skrivali od javnosti, nema prljavih poslova uz prljavu Neretvu.
Uvjetna kazna
''Tužiteljstvo HNŽ u predmetima visoke korupcije u posljednjih pet godina imalo 13 prijava po predmetima a protiv 50 osoba. Naredba o provedbi istrage bila je u 12 predmeta protiv 46 osoba, dok je Tužiteljstvo HNŽ u šest predmeta podiglo optužnice protiv deset osoba. Nadležni sud je potvrdio optužnice u četiri predmeta protiv osam osoba, dok je zabilježena samo jedna osuđujuća presuda u posljednjih pet godina, i to protiv jedne osobe, a ona je bila uvjetna kazna'', stoji u odgovoru Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća zastupnici u Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine Suadi Halilović.
Tužiteljstvu je, eto, uspjeh, što je nekoga pecnulo po rukama i reklo mu da će ga kazniti ako sam joj jednom opljačka i prevari.
Zastupnici Halilović, naime, spomenuto tužiteljstvo nije željelo odgovoriti, za razliku od drugih kantonalnih tužiteljstava, pet mjeseci pa je odgovor morala zatražiti od Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća koje pak neće kazniti neodgovaranje kad već ne kažnjava žmirenje na korupciju.
Društvo šutke pristaje
U vrijeme skromnog izvještaja bilo je godina kada nitko nije prijavio koruptivne radnje što je dokaz kako ovo društvo šutke pristaje na to da se sve mora ovako ili onako podmazati. Dokaz je to i da još nismo načisto tko je krivac za korupciju – onaj tko daje ili onaj tko prima i kako smo u godinama tupila i trgovanja naučeni na to da ne može ništa pošteno i da nam je to uredu.
Stoga, kako kriviti pravosuđe kojem je cilj ispunjavati rubrike na osnovu kojih ih se nagrađuje pa se brzinom munje rješavaju sitni predmeti u kojima je uglavnom sirotinja na optuženičkim klupama, kad društvo ne zahtjeva od sudova i tužiteljstava da spriječe pljačke i pljačketine kojima svjedočimo svakodnevno a na koje odmahujemo rukom.
A nakon tog odmahivanja puno je lakše odmahnuti onima koji su plaćeni da kaznama sprječavaju mutne poslove. Zašto bi se oni trgali od kažnjavanja korupcije kad je nama svejedno što nas kradu i što nam na sve to tužiteljstvo šuti?