Miodrag Petrović, čuveni Čkalja, bio je, po mišljenju mnogih, najpopularniji i najveći komičar na području bivše Jugoslavije. Rođen je 1. aprila 1924. u Kruševcu,a umro 20. oktobra 2003. u Beogradu.
U rodnom Kruševcu je završio gimnaziju, a 1946. godine postao je član dramskog studija Radio Beograda. U pedesetim godinama prvi put se pojavljuje na državnoj televiziji i tako kreće njegov put ka legendama.
"Kamiondžije" i "Vruć vetar"
Veliku popularnost stekao je šezdesetih godina u TV-serijama Radivoje Lole Đukića i Novaka Novaka: „Servisna stanica“, „Muzej voštanih figura“, „Licem u naličje“, „Crni sneg“, „Sačulatac“.
U sedamdesetim i osamdesetim godinama ostvaruje nezaboravne uloge u serijama koje je obožavala cijela bivša Jugoslavija -„Kamiondžije“ i „Vruć vetar“.
Glumio je i u brojnim filmovima: „Put oko svijeta“, „Bog je umro uzalud“...
Za svoje maestralne uloge dobio je brojne nagrade. Za vrijeme vladavine Slobodana Miloševića onemogućeno mu je nastupanje zbog kritičkog stava prema tadašnjoj vlasti.
Njegove riječi koje je izgovorio nakon što je primio nagradu za životno djelo “Car Konstantin” tada su šokirale javnost.
"Živio sam skromno"
“Imam 76 godina i ništa mi ne treba. Živio sam i živim skromno. Ali, znači mi da naša djeca žive normalno. Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa punici, zatim producentu i redatelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kost, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod pulta, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje”, rekao je Čkalja tom prilikom.
U svom posljednjem intervjuu, koji je dao dvije sedmice prije smrti za "Večernje novosti" , na pitanje „Kako Čkalja stvarno živi?“, odgovorio je:
„Kao i svaki penzioner. Ne može drukčije, nemam nikakva druga primanja sem penzije. Izmišljaju svašta. Čkalja gladuje! Ne, gdje to ima. Pa, ne gladuje ovaj moj komšija koji ima pet hiljada penziju. Mučimo se, dovijamo se...“.
Čkaljinim glumačkim stopama krenuli su njegiv sin Čedomir Petrović kao i unuka Jovana Petrović.
U Kruševcu, u Balšićevoj ulici, pred Čkaljinom kućom, 2005. godine podignut mu je spomenik. Nekadašnja ulica Milanka Kušića, na Zvezdari u Beogradu, od novembra 2006. godine zove se po Miodragu Petroviću Čkalji.
