O oproštajnom filmu Clinta Eastwooda počelo se govoriti još 2008. godine kada je izašao “Gran Torino”, u kojem se činilo kako legenda američke kinematografije u 78. godini polako svodi glumačke i redateljske račune i navlači zastor na svoju Oscarima posutu karijeru dugu više od pedeset godina. Kakva pogrešna procjena! U sljedećih 16 godina reditelj Eastwood isporučio je još 11 filmova, a glumac Clint pojavio se u njih četiri.
I sad se, nakon što je sudska drama “Porotnik broj 2” izašla na Maxu uoči blagdana, govori kako je Eastwood u 95. godini napokon rekao posljednju riječ. Ako tako bude, njegov završni film je pristojan uradak za kraj jedne velike karijere, ali miljama daleko od standarda na koji nas je Eastwood navikao u svom zlatnom razdoblju. Istina je kako od “Američkog snajpera” 2014. godine Eastwood nije imao veliki kinohit niti djelo dostojno vrha svog opusa (u kojem se nalaze “Nepomirljivi”, “Mostovi okruga Madison”, “Mistična rijeka”, “Djevojka od milion dolara”).
U skladu s Clintovim godinama, nije tu više bilo ni akcijskih krimića ni vesterna koji su obilježili vrijeme kad je bio u naponu glumačke snage. Profili priča koje je pričao u posljednjih desetak godina mnogo su mirniji i primjereniji televizijskim ili streaming formatima. Doticao se istinitih događaja (“Sully”, “15:17 za Pariz”, “Richard Jewell”), dizao je staračke spomenike svojoj reputaciji macho kauboja (“Mula” i “Cry macho”), a u “Porotniku broj 2” sve je preselio u već poznati ambijent sudnice (prije 30-ak godina snimio je također sudsku dramu “Ponoć u vrtu dobra i zla” s Kevinom Spaceyjem).
Velika je nepravda prema Clintu što Warner Brothers nije pustio “Porotnika broj 2” u široku kinodistribuciju. Eastwood, koji je desetljećima bio odana Warnerova perjanica, svojim je renomeom to zaslužio, uprkos svim manama ovog filma.
Nicolas Hoult glumi novinara i bivšeg alkoholičara Justina Kempa, koji dobiva sudski poziv da bude član porote u slučaju smrti djevojke čije je tijelo pronađeno u provaliji ispod mosta. Okružno tužiteljstvo, na čelu s ambicioznom Faith Killebrew (Toni Collette), vjeruje kako je djevojku ubio njezin dečko s nasilnom prošlošću s kojim se te večeri žestoko posvađala u jednom baru pred brojnim svjedocima. Justin ne želi biti u poroti jer doma ima suprugu s riskantnom trudnoćom, ali sutkinja nije uslišila njegovu molbu za izuzećem. Kad je shvatio o kojem slučaju se radi, Justin je uvidio da je izravno povezan jer je kobne večeri bio u istom baru kao i mrtva djevojka i na spomenutome mostu usred oluje udario je u nešto za što je mislio da je jelen. Ako sudu ili kolegama porotnicima otkrije te okolnosti, koje je povjerio samo prijatelju odvjetniku (Kiefer Sutherland), mogao bi biti i sam osumnjičen za smrt nesretne djevojke, pa počinje kompliciranu igru u kojoj sam pokušava rasvijetliti okolnosti te tragedije dok brojni tragovi koji izlaze pred porotu upućuju baš na njega. A u poroti sjedi i umirovljeni detektiv Harold (J.K. Simmons), koji se zbližava s Justinom, ali i počinje vlastitu istragu…
Vrlo intrigantna premisa Eastwoodova filma, nažalost, nema i jednako efektnu realizaciju. Scenarist Jonathan Abrams i Eastwood za porotnički dio priče očito su imali uzor u remek-djelu “Dvanaest gnjevnih ljudi” Sidneya Lumeta. No umjesto uistinu životnih i konfliktnih karaktera koje je u jednoj skučenoj sobi prikazao Lumet, Eastwoodova porota je, s izuzetkom Houlta i slabo iskorištenog Simmonsa, puna beskrvnih likova čija su ponašanja predvidiva. Film tako počiva isključivo na Houltu i Toni Collette, ali ni između njih nije opipljiva igra mačke i miša, za što je sigurno bilo potencijala.
Vidi se da filmu nedostaje dinamike, napetosti i svježine te da je Eastwood svjesno odabrao način snimanja koji je primjeren njegovim godinama - mirni kadrovi u kojima bi dijalog trebao biti glavno oružje. Nažalost, u tome uspijeva tek djelomično, ali možda će imati priliku za popravni. Jer ko ima toliko hrabrosti kladiti se da Clint Eastwood, dokle god ima volje i snage, neće snimiti još jedan “posljednji” film, pišu 24sata.
