Neobičan i uglavnom jednostran sukob američkog predsjednika Donalda Trumpa s papom otvorio je zanimljivu raspravu - kroz prizmu katoličke teologije, vodi li se rat SAD i Izraela protiv Irana kao “pravedan rat”?
Bez detaljnog ponavljanja Trumpovih direktnih napada na papu Lava XIV i papinih razmišljanja o tome sluša li Bog molitve onih koji vode ratove, jasno je da su dvojica lidera na suprotnim stranama, piše CNN.
Vance poziva na dijalog
Potpredsjednik JD Vance pokušao je ublažiti tonove. Govoreći na događaju organizacije Turning Point USA na Univerzitetu Georgia, istakao je kako mu se sviđa što papa zagovara mir, naglašavajući da je to jedna od njegovih ključnih uloga.
Umjesto kritike, Vance je poručio da smatra korisnim kada papa govori o pitanjima rata i mira jer to “barem otvara prostor za razgovor”.
Međutim, riječ je o raspravi koja dolazi naknadno. Naime, SAD su pokrenule napade na Iran dok su pregovori o nuklearnom programu još trajali, bez prethodnog pokušaja da se javno izgradi međunarodna podrška za takvu akciju.
Vance, koji je prešao na katoličanstvo i uskoro objavljuje knjigu o svom duhovnom putu, prošle godine se susreo s papom i, kako kaže, cijeni ga kao osobu. Ipak, postavio je pitanje:
“Kako možete reći da Bog nikada nije na strani onih koji uzmu mač? Da li je Bog bio na strani Amerikanaca koji su oslobodili Francusku od nacista? Da li je bio na strani onih koji su oslobodili logore Holokausta?”
Tokom istog obraćanja, uprkos negodovanju iz publike, Vance je dodao da postoji više od hiljadu godina duga tradicija teorije pravednog rata. Prema njegovim riječima, moguće su nesuglasice oko toga da li je neki konkretan sukob pravedan, ali je naglasio da je važno da i političari i vjerski lideri pažljivo biraju riječi kada govore o javnim i teološkim pitanjima.
Iako je ovaj stav izazvao kritike, posebno dio u kojem sugerira papi oprez u teologiji, Vanceovi komentari dobivaju širi kontekst kada se sagledaju u cjelini.
Važno je napomenuti i da se koncept “pravednog rata” značajno mijenjao kroz historiju, iako svoje korijene vuče još od svetog Augustina. Papa Lav XIV dolazi iz augustinskog reda, što dodatno naglašava složenost ove rasprave.
Republikanci i 'pravedni rat'
Slične stavove iznio je i predsjednik Predstavničkog doma Mike Johnson, koji je implicirao da bi rat protiv Irana mogao biti pravedan.
“Riječ je o dobro utvrđenom pitanju kršćanske teologije. Postoji doktrina pravednog rata”, kazao je Johnson, dodajući da izjave predsjednika i potpredsjednika odražavaju njihovo razumijevanje ozbiljnosti situacije, zasnovano na povjerljivim sigurnosnim brifinzima.
S druge strane, Američka konferencija katoličkih biskupa zauzela je drugačiji stav, izdavši pojašnjenje papinih riječi.
“Više od hiljadu godina Katolička crkva uči o teoriji pravednog rata, i upravo na tu tradiciju Sveti Otac pažljivo upućuje u svojim izjavama o ratu”, navodi se u saopćenju.
Biskupi su naglasili ključni princip: država može legitimno posegnuti za oružjem samo u samoodbrani, i to tek nakon što su svi pokušaji mira iscrpljeni.
Drugim riječima, da bi rat bio pravedan, mora predstavljati odgovor na stvarnu agresiju.
Odbrana ili napad?
Administracija Donalda Trumpa, međutim, distancirala se od koncepta “odbrane”. Pentagon je počeo koristiti i naziv “Ministarstvo rata”, naglašavajući fokus na borbene operacije.
Trump i ministar odbrane Pete Hegseth tvrde da se time žele vratiti u period kada su SAD pobjeđivale u ratovima. Ovakav pristup sugerira ofanzivnu, a ne defanzivnu upotrebu vojne sile.
Vatikan ističe još jedan ključni element teorije pravednog rata – proporcionalnost. To znači da razaranje izazvano vojnom akcijom ne smije nadmašiti dobro koje se njome želi postići.
Kardinal Blase Cupich iz Chicaga ocijenio je problematičnim poređenje Vancea između Drugog svjetskog rata i aktuelnog sukoba s Iranom, koji je nazvao “ratom izbora”.
Na direktno pitanje da li je riječ o pravednom ratu, Cupich je odgovorio kratko: “Ne, nije.”
Četiri uslova za pravedan rat
Prema Katekizmu Katoličke crkve, legitimna upotreba vojne sile mora ispuniti četiri osnovna uslova: šteta koju nanosi agresor mora biti ozbiljna, trajna i sigurna, svi drugi načini rješavanja sukoba moraju biti iscrpljeni ili neefikasni, mora postojati realna šansa za uspjeh i upotreba sile ne smije proizvesti veće zlo od onog koje se želi ukloniti.
U savremenom kontekstu, posebno se naglašava opasnost modernog oružja koje može imati razorne posljedice po civile. Cupich je upozorio i na nedostatak jasno definisanog cilja u ovom sukobu.
“Vidjeli smo brojne izjave o ovom ratu u kojima se ciljevi stalno mijenjaju”, rekao je.
Administracija SAD najčešće navodi da je cilj spriječiti Iran da razvije nuklearno oružje, iako Iran tvrdi da je njegov program isključivo civilne prirode.
Bivši predsjednik Barack Obama, govoreći prilikom primanja Nobelove nagrade za mir u Oslu, ponudio je drugačiji pogled na koncept pravednog rata.
Naglasio je važnost međunarodnog poretka i pravila ratovanja, te upozorio na opasnost miješanja religije i rata.
Istakao je da “sveti rat” ne može biti pravedan, jer uvjerenje da se izvršava božanska volja uklanja svaku potrebu za ograničenjem nasilja.
Obama je tada također priznao paradoks vlastite pozicije – kao vrhovni komandant vojske zemlje koja je istovremeno bila uključena u više ratova.
Za razliku od aktuelne politike prema Iranu, tokom svog mandata odlučio se za diplomatski pristup i postigao sporazum o ograničenju iranskog nuklearnog programa, navodi se u analizi CNN-a.