Poznati britansko-američki fizičar Freeman Dyson teoretizirao je da bi to mogla biti sfera sastavljena od ogledala ili solarnih panela koja potpuno okružuje zvijezdu – iskorištavajući svu energiju koju ona proizvodi.
"Treba očekivati da će, unutar nekoliko hiljada godina od ulaska u industrijski razvoj, svaka inteligentna vrsta nastanjivati umjetnu biosferu koja potpuno okružuje njihovu matičnu zvijezdu," napisao je Dyson 1960. godine, kada je prvi put predstavio ovu ideju, piše CNN.
Inspiracija iz naučne fantastike
Iako zvuči kao naučna fantastika, zapravo to i jeste: Dyson je ideju preuzeo iz romana "Star Maker" iz 1937. autora Olafa Stapledona, što je i sam otvoreno priznao. Dyson je bio profesor emeritus na Institutu za napredne studije u Princetonu, New Jersey.
Ipak, pošto dolazi od mislioca za kojeg su neki naučnici smatrali da je zaslužio Nobelovu nagradu, ideja je zaživjela, a hipotetičke megastrukture postale su poznate kao Dysonove sfere – iako je fizičar kasnije pojasnio da bi to bila "labava kolekcija objekata u nezavisnim orbitama oko zvijezde".
Tragovi kroz infracrveno zračenje
Dyson je također naglasio da bi takve sfere isijavale toplotu u vidu infracrvenog zračenja, te predložio da se potraga za takvim zračenjem može koristiti za traženje vanzemaljskog života. Ali, dodao je da samo prisustvo infracrvenog zračenja nije nužno dokaz inteligentnog života – jer bi moglo ukazivati i na nepoznate prirodne fenomene.
George Dyson, tehnološki pisac i drugi od šestero djece Freemana Dysona, rekao je putem e-maila: "Naučna fantastika, od 'Footfall' do 'Star Trek'-a, razvila je ovu ideju, dok su društveni kritičari koristili Dysonovu sferu kao metaforu za preispitivanje granica tehnološkog razvoja."
Sam Freeman Dyson je tvrdio: "Bilo bi mnogo korisnije tragati direktno za inteligencijom, ali tehnologija je jedino što zaista imamo šansu da vidimo."
Novi kandidati u Mliječnom putu
Šezdesetih godina prošlog vijeka nije bilo načina da se Dysonove sfere zaista traže, ali savremeni naučnici su to pokušali – uključujući istraživače sa SETI instituta i Fermilaba. Nova studija koja je analizirala 5 miliona zvijezda u Mliječnom putu sugerira da bi sedam kandidata moglo imati takve strukture – što je izazvalo pažnju i alternativna tumačenja.
Kako izgleda potraga?
Autori studije, objavljene 6. maja u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, tragali su za infracrvenom toplotom oko zvijezda koja se ne može objasniti poznatim prirodnim uzrocima. Glavni autor, Matías Suazo sa Univerziteta Uppsala, naveo je da je uzorak obuhvatio 5 miliona zvijezda unutar 1.000 svjetlosnih godina od Zemlje.
"Do sada imamo sedam izvora koji sijaju u infracrvenom spektru, a ne znamo zašto," rekao je Suazo. "Mogli bi biti Dysonove sfere jer se ponašaju kao naši modeli, ali ne možemo to dokazati."
Među mogućim prirodnim objašnjenjima su sudari planeta, galaksije u pozadini, ili mlade zvijezde s diskovima vrućeg materijala. Koristili su podatke teleskopa WISE (NASA), Gaia (ESA) i projekta 2MASS.
Pomoć iz svemira: James Webb teleskop
Svi kandidati su crveni patuljci – najčešći tip zvijezda u galaksiji. Međutim, slabije su vidljive i manje od Sunca, što otežava daljnja istraživanja.
Istraživačica Gabriella Contardo iz Italije vodila je raniju studiju s istim teleskopima. Identificirali su 53 anomalije koje se ne mogu lako objasniti. Planira ih uporediti sa Suazovim modelima: "Prije nego što kažemo da su to Dysonove sfere, moramo isključiti sve druge mogućnosti."
Oboje se slažu da je James Webb teleskop idealan za daljnja istraživanja, ali pristup tom teleskopu je ograničen i konkurentan.
Za šta bi služile Dysonove sfere?
Suazo navodi: "Kada bismo raspolagali energijom koju Sunce emituje svake sekunde, mogli bismo postići nezamislive stvari – među njima i međuzvjezdano putovanje, pa čak i pomjeranje cijelog Sunčevog sistema."
Ali, takva tehnologija daleko nadmašuje mogućnosti čovječanstva. "Dyson je predložio da bismo morali rastaviti Jupiter da bismo skupili dovoljno materijala."
Zbog te ogromne skale, Dysonove sfere – ako i postoje – vjerovatno su veoma rijetke.
Rijetki, ali važni kandidati
Jason Wright sa Penn State univerziteta izjavio je: "Ovo istraživanje daje snažne dokaze da u našoj galaksiji nema mnogo Dysonovih sfera, suprotno nekim očekivanjima."
Sedam kandidata bi mogli biti rezultat rijetkih događaja, poput sudara planeta, ali svakako zaslužuju dodatna istraživanja.
Sumnje i pogrešne identifikacije
Dyson je preminuo 2020. godine, prije nego je ijedna sfera otkrivena. Bio je poznat po širokom spektru interesovanja – od kvantne fizike, preko astronomije, do pitanja nuklearnog oružja.
Njegov sin George kaže da bi i sam Dyson bio skeptičan prema tehnološkom porijeklu ovih opažanja: "Ali upravo je zbog mogućnosti otkrića novih prirodnih pojava smatrao da vrijedi tragati."
Neki naučnici smatraju da su najmanje tri od sedam kandidata zapravo "vruće prašnjave galaksije" (hot DOGs), dok bi i preostale četiri mogle imati prirodno objašnjenje.
Široki uticaj potrage
Istraživanje Dysonovih kandidata dodiruje fundamentalno pitanje: jesmo li sami u svemiru? Prema Zazi Osmanovu sa Slobodnog univerziteta u Tbilisiju, to bi moglo privući mlade naučnike i proširiti interesovanje javnosti.
Ali i on upozorava: "Hipoteza o vještačkom porijeklu bilo kojeg, pa i vrlo zanimljivog zračenja, treba biti posljednja opcija – tek kada iscrpimo sva prirodna objašnjenja."