U trenutku kada se činilo da je projekat Južne gasne interkonekcije konačno izašao iz višegodišnjeg političkog blata i ušao u fazu u kojoj bi se trebalo razgovarati o rokovima, trasama i sigurnosti snabdijevanja gasom, politička scena Federacije BiH ponovo se vraća na staru matricu po kojoj je za pojedine aktere najbitnije ko će imati mogućnost blokade ili političku i ekonomsku korist od ovog projekta.
Kako je Raport otkrio, o čemu smo pisali ranije danas, zahtjev HDZ BiH da se odluke o Južnoj gasnoj interkonekciji u Vladi FBiH i Parlamentu FBiH donose dvotrećinskom većinom, uz dodatno insistiranje da se i na Kolegiju Vlade FBiH odlučuje konsenzusom, jasna su poruka o najavi blokada i pokušaju HDZBiH da u potpunosti zagospodari ovim projektom.
Prema saznanjima Raporta , ovo su i bili razlozi današnjeg susreta otpravnika poslova Ambasade SAD u BiH Johna Ginkela, s liderom HDZBiH Draganom Čovićem u Mostaru.
Elegantno upakovani veto
U praksi, ispunjenje HDZ-ovog zahtjeva bi značilo da bez saglasnosti HDZ-a nema nijedne odluke o Južnoj interkonekciji. Drugim riječima, uvodi se 'elegantno zapakovan veto', bez formalnog priznanja da je riječ o blokadi.
U Federaciji BiH odluke se, i u Vladi i u Parlamentu, donose prostom većinom , dakle, sa više od 50 posto glasova prisutnih. To je standardno demokratsko pravilo koje omogućava da institucije funkcionišu i da se političke razlike rješavaju glasanjem, a ne blokadama.
Međutim, dvotrećinsko glasanje znači nešto sasvim drugo. To je izuzetno visok prag koji se u pravilu koristi samo za ustavne promjene i najvažnije sistemske odluke koje zadiru u temelje političkog poretka.
Pokušaj HDZBiH da uvede takav prag za realizaciju Južne gasne interkonekcije nije tehničko pitanje, nego otvoreni pokušaj političke kontrole i blokade procesa.
Jer u tom slučaju ni u Predstavničkom ni u Domu naroda FBiH bez glasova HDZBiH nijedna odluka u vezi s Južnom interkonekcijom ne bi mogla biti donesena , čak i ako u Parlamentu postoji jasna politička većina.
U Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, koji broji 98 poslanika, Klub HDZ BiH trenutno ima 15 zastupnika. Taj broj postaje značajan kada se radi o odlukama koje zahtijevaju dvotrećinsku većinu, jer za takve odluke mora glasati najmanje 66 poslanika.
Slična situacija je u Domu naroda FBiH, koji broji 80 delegata, od kojih HDZ BiH drži 13 mjesta. To znači da i u tom Domu, kada je potrebna dvotrećinska većina od 54 glasa, HDZ‑ova podrška može biti presudna.
Hoće kontrolu i u Kolegiju Vlade FBiH
U praksi, na ovaj način HDZBiH bi imao faktički moć da blokira ili usmjerava odluke o Južnoj interkonekciji,a vjerovatno bi ih u tome podržale i druge stranke s hrvatskim predznakom.
Još osjetljiviji je zahtjev koji se odnosi na Kolegij Vlade Federacije BiH. Kolegij nije formalno zakonodavno tijelo, ali ima ogromnu moć.
On priprema odluke, usaglašava dnevni red i odlučuje šta uopće dolazi na sjednicu Vlade. Ako se u tom tijelu uvede konsenzus ili pravilo da svi moraju biti 'za' tada bi blokade bile moguće prije nego što neka odluka o Južnoj intekonekciji dođe pred Vladu ili Parlament.
U takvom modelu, dovoljno je da HDZ kaže 'ne', i odluka ne ide dalje od Kolegija.
Takva vrsta blokade je izuzetno efikasna i čak amortizira političku odgovornost pred javnošću, jer sjednice kolegija nisu javne i održavaju s e iza zatvorenih vrata.
I tako umjesto da se Južna interkonekcija tretira kao strateški projekat koji BiH izvlači iz energetske zavisnosti od ruskog plina i povećava sigurnost snabdijevanja, prijeti da postane još jedan primjer kako se strateški interes države pretvara u taoca HDZ-ovih kalkulacija.
Investitorima se na ovaj način šalje jasna poruka da projekti u BiH ne zavise od zakona i procedura, nego od političke volje i centara moći.
Promjena načina glasanja pri donošenju odluka o Južnoj interkonekciji u FBiH su najvjerovatnije pokušaji Dragana Čovića da na ovaj način kompenzira propast njegovog plana da se ključno preduzeće vezano za Južnu interkonekciju pod nejgovom kontrolom formira i 'usidri“ u Mostaru ,a nakon što su Amerikanci najavili uvođenje svog investitora .
Taj poraz očito nije lako pao Draganu Čoviću, koji se za razliku od ranije kada je otvoreno prijetio posljedicama koalicionim partnerima u vlasti zbog toga što nisu odobravali plan o takvom preduzeću, sada odlučio na taktičnije uvjetovanje i pojačan politički pritisak da kontrolu nad projektom ostvari drugim sredstvima.