I dok se u javnosti voli predstavljati kao prekaljeni europejac i politički lider kojem su ključni fokus euroatlantske integracije - u praksi je Dragan Čović jedan od najvećih kočničara na tom putu.
Proteklu sedmicu kada je Milorad Dodik krenuo u pokušaj državnog udara, zbog osuđujuće presude koju mu je izrekao Sud BiH, Čović je proveo u Zagrebu promovirajući imaginarni napredak i tražeći podršku ze evropski put BiH.
Čović je očiti napad svog strateškog partnera na ustavni poredak šturo komentirao i krivca pronalazio u 'geopolitičkim prilikama', a nikako u antiustavnom djelovanju Milorada Dodika i klike okupljene oko njega.
Potpuno neutemeljeno Dragan Čović pokušava objasniti kako nade za SNSD još ima i da 'partnerstvo' može opstati, uprkos tome što su stranke Trojke već davno raskinule koaliciju sa partijom Milorada Dodika i pokrenule proces njenog izbacivanja iz vlasti.
Kao zvanični razlog navijanja za opstanak koalicije Čović navodi stabilnost i nedostatak vremena da se donose evropski zakoni, no upravo se on pretvorio u najveću smetnju. Naravno, nakon SNSD-a.
Trenutno Čovićev HDZ drži jedan od glavnih ključeva za rekonstrukciju državne vlasti.
Uz glasove stranaka Trojke i stranaka opozicije iz RS, koje su raspoložene za ulazak u vlast i usvajanje evropskih zakona, zajedno sa onima iz HDZ-a, postoji većina da se SNSD definitivno izbaci iz Vijeća ministara BiH i da se imenuju novi ministri.
Predsjednik NIP-a Elmedin Konaković sinoć je iznio jedan scenario koji bi mogao deblokirati rad Vijeća ministara. Po tom scenariju potrebno je da se, uz glasove HDZ-a, za ministar sigurnosti imenuje neko iz stranaka opozicije iz RS i da se on postavi za dopredsjedavajućeg Vijeća ministara. Time bi se mogao krojiti dnevni red i bila bi ispoštovane procedure glasanja, bez obzira na to kako će se postaviti preostala dva SNSD-ovca u Vijeću ministara.
Naravno, ostaje problem Doma naroda BiH u kojem SNSD ima tri delegata, a njihovim povlačenjem ruši se kvorum.
No, umjesto da se kao do sada HDZ ponaša kao pomoćna ruka SNSD-a, Čović bi kao dopredsjedavajući mogao vršiti pritisak i zakazivati onoliko sjednica koliko je potrebno da se konačno i u ovom domu izglasa smjena SNSD-ovih ministara.
Pitanje je da li će se Čovićevo raspoloženje konačno promijeniti sad kada je postalo jasno da je Dodik stigao pred zid i do tačke nakon koje nema povratka. Dodik realno više nema opcija, a Čović je još uvijek ima. Ali, i taj prozor se polako zatvara.