Negdje pred svitanje 2024. godine, lider HDZ-a Dragan Čović obećao je veliki zaokret u bosanskohercegovačkoj politici.
"Izborni zakon se mora poboljšati iz temelja, a prije svega riješiti problem legitimnog predstavljanja, naročito kod izbora članova Predsjedništva BiH. Imamo jasnu većinu u oba doma Parlamenta BiH. Idemo na tome raditi intenzivno i mislim da ćemo do kraja januara sve završiti," rekao je tada samouvjereno.
Godina krenula, krenula obećanja
Januar je svanuo i prošao, ali novi Izborni zakon nije. Umjesto toga, sredinom mjeseca koalicioni partneri sastali su se u Laktašima, gdje su se, umjesto rješenja, rodila nova obećanja.
"Ostvaren je značajan napredak koji će biti finaliziran tokom februara," stajalo je u saopćenju. Do kraja januara smo, dakle, stigli do tokom februara.
Najkraći mjesec u godini ubrzo je ispisao svoj kraj, ali ne i Čovićev happy ending. Februar je prošao, a novi Izborni zakon nije ni dotaknuo parlamentarnu proceduru. Međutim, ništa od toga nije obeshrabrilo lidera HDZ-a. Njegova energija bila je neiscrpna, jednako kao i fleksibilnost datuma.
Prvi i jedini konkretan potez
U martu je konačno uslijedio konkretan potez, ali ne Čovićev. Christian Schmidt, visoki predstavnik u BiH, iskoristio je svoje bonske ovlasti i nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona. Bio je to hladan tuš za Čovića, koji je, umjesto slavljenika, postao posmatrač Schmidtovog intervencionizma.
Ipak, vječni optimista nije gubio vrijeme. Već 17. aprila, u Istočnom Sarajevu, nova epizoda političke sapunice. Državna koalicija pokušala je obnoviti narušeno povjerenje.
"Uvijek smo govorili da je i ono što smo do sada postizali bilo zajedničkim dogovorom, razgovorom, kompromisom," izjavio je SDP-ov Nermin Nikšić, kao da nikada nije čuo za Schmidtove odluke.
Milorad Dodik bio je, pak, brutalno iskren: "Ovo je zadnji pokušaj stabilizacije prije nego što bi se to partnerstvo moglo raspasti." A Čović? On je, nepokolebljiv, postavio novi ultimatum: "Čini mi se da je rješenje da do idućeg petka u parlamentarnoj proceduri usvojimo Izborni zakon."
Petak je došao i prošao, ali Čovićev zakon nije. Nije ni osvanuo onako kako ga je lider HDZ-a zamišljao. No, zašto stati? Početkom maja, Čović pokušava još jednom, ovaj put preko svog ministra pravde, gurajući izmjene Izbornog zakona na sjednicu Vijeća ministara. Rezultat? Pogađate, neuspjeh.
Nakon fijaska s januarskim, februarskim, martovskim i majskim rokovima, činilo se da je Dragan Čović iscrpio sve moguće kalendarske kombinacije za izmjene Izbornog zakona. Ali ne, lider HDZ-a odlučio je povući novi potez u junu.
Ovog puta, obećanje je glasilo: "Izmjene Izbornog zakona BiH, posebno u smislu legitimnog predstavljanja, bit će pitanje svih pitanja nakon lokalnih izbora, kako bismo taj problem riješili do narednih općih izbora."
Kao i svaki majstor dugoročnog planiranja, Čović je jasno dao do znanja da su svi problemi već dogovoreni barem nekoliko puta.
"Pregovaračke strane nisu samostalne, ali imamo prijedlog koji bi zadovoljio odluke Strasbourga i ustavni okvir," izjavio je, a zatim spakovao kofere i otišao na godišnji odmor.
Ljeto je prošlo u mirnom tonu, barem za Čovića, koji je umjesto konkretnih poteza odabrao pisanje pisma. Sredinom septembra, uputio je apel diplomatskim predstavnicima u BiH, tražeći pomoć za reformu Izbornog zakona.
U pismu je naveo: "Proces mora biti dovršen u predstojeća tri mjeseca ove neizborne godine."
Naravno, tri mjeseca su došla i prošla, a pismo je ostalo tek lijepo sjećanje na Čovićevu epistolarnu fazu.
Do oktobra je vladala tišina, sve dok Čović nije ponovo ušao u medijski prostor s briljantnom procjenom da je "sada pravo vrijeme" za razgovor o Izbornom zakonu. Njegova izjava bila je, očekivano, puna optimizma: "Ako smo pametni, uradit ćemo to danas, a ne 2025. godine."
Nažalost, realnost je pokazala da taj "danas" nije bio ni oktobar, ni novembar, ni decembar.
Nova runda, nova nada, novi uslovi
Novembarski sastanak državne koalicije donio je samo još jednu rundu beskrajnih razgovora. Čović je akcentirao izmjene Izbornog zakona, dok je Milorad Dodik, u svom stilu, odlučio da je Ustavni sud BiH ipak važnija tema. Ishod? Kao i uvijek, ništa.
Hladni decembar zaledio je ne samo političke procese, već i Čovićev optimizam. Po prvi put, mjesec je protekao bez novih obećanja, rokova i bombastičnih najava. Bar se tako činilo ali na kraju, u finišu 2024. godine, na posljednjem danu, Čović je izjavio:
"Želimo otvoriti ključne procese, poput pitanja izbornog zakonodavstva i drugih reformi, koje je nužno završiti u 2025. godini, s obzirom na to da je ona za Bosnu i Hercegovinu neizborna." I tako, Čović ostavlja političku scenu BiH u iščekivanju, ne reformi, već novih obećanja i datuma, koji će, naravno, doći… nekada.
Jer kad sve drugo propadne, Čović uvijek ima spreman novi datum i novu nadu za sljedeći sastanak.
