Dragan Čović, lider HDZ-a Bosne i Hercegovine, u stanju je uvijek i iznova iznenaditi sa svojim stavovima o ostanku u koalicionom "zagrljaju" s SNSD-om.
No, mnogo više od iznenađenja je to s kakvom lakoćom i samouvjerenošću, baš kao da se od marta do danas ništa neobično nije dogodilo u političkom životu BiH, Čović ponavlja da ostaje privržen dosadašnjoj koaliciji sa SNSD-om.
Ignorisanje činjenice da su čelnici i kadrovi SNSD-a otvoreno doveli u pitanje ustavni poredak BiH, nije samo neodgovorno, već je i krajnje opasno, bez obzira na ležernost kojom Čović pokušava "ubiti" ozbiljnost situacije i saopćava da ostaje s onima s kojima se "dogovorio o partnerstvu" prije dvije godine.
Jer, bez obzira na to što se šef SNSD-a Milorad Dodik u "dogovorenom aranžmanu" pojavio pred državnim pravosudunim institucijama, činjenica je da napadi na državu još traju, a SNSD blokira ili samo tako izgleda i "nosioce evropskih vrijednosti" kako Čović voli nazivati svoj HDZ BiH.
Nisu razlozi neusvajanja Reformske agende trivijalni
Posebno je problematično što Čović, banalizuje i minimizira razloge zbog kojih nema saglasnosti oko konačnog teksta Reformske agende, kao uvjeta za Plan rasta Evropske unije kojim bi BiH trebala dobiti značajna sredstva, sad već umanjena za oko 200 miliona KM.
Naime, zna se da iz entiteta RS odbijaju u Reformsku agendu za Plan rasta uvrstiti da će se ispoštovati uvjet popunjavanje Ustavnog suda BiH i poštovanje odluka ovog tijela te ukinuti entitetski veto iz Vijeća za državnu pomoć.
Čović evidentno smatra da to nisu uvjeti oko kojih se treba dizati "galama". Valjda bi svi trebali pristati na stav njegovih koalicionih partnera iz SNSD-a kojima on može oprostiti i udar na ustavni poredak.
Na ovaj način Čović amnestira režim u RS, koji u Narodnoj skupštini RS sad već godinama odbija imenovati dvoje sudija Ustavnog suda BiH, što je dio plana, prije svega SNSD-a, da slabi i vrši pritisak na Ustavni sud BiH i državu.
Zato, nisu tačne Čovićeve ocjene da kantoni ne daju saglasnost na Reformsku agendu zbog "trivijalnih stvari".
I takav Čovićev stav, u stvari, pokušava stopirati svaku refleksiju na nedopustivo ponašanje SNSD-a.
Također, koristeći očigledno prije svega dešavanja u SDS-u, Čoviću je to sada alibi pa kaže da trojka u RS, s kojom je ranije bilo pregovora oko ulaska u vlast, očigledno više ne postoji, pa on i dalje pokušava nametnuti narativ da alternative SNSD-u nema i da je koalicija s Dodikovom strankom jedina realna i moguća.
Glasna zaštita i tiha kritika
Na taj način Čović nastavlja "utabanom stazom" zanemarivanja političkih opcija iz RS na državnom nivou koje ne dovode u pitanje teritorijalni integritet BiH i koje bi mogle činiti temelje funkcionalnije i stabilnije vlasti na državnom nivou.
Ali, za Čovića, kao i za Dodika, stabilnost očito nije cilj, nego svoje pozicije koriste za očuvanje statusa quo i vlastitih poluga moći i to uglavnom kroz kvorum u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, koji "razbijaju" kako bi prvenstveno spasili smjene SNSD-ovih kadrova.
A, Čovićev HDZ BiH u posljednje vrijeme i kako bi izbjegao raspravu i rezultate glasanja o HDZ-ovom Izbornom zakonu BiH kojeg je u parlamentarnoj proceduri držao do trenutka do kojeg mu je odgovaralo, a onda ga povukao, svjestan da neće imati većinu za njegovo usvajanje.
Zbog Čovićeve glasne zaštite SNSD-a kao partnera i tihe ili nikakve kritike i ni minimalne političke rezerve prema potezima samo HDZ-ovih partnera iz SNSD-a i drugi kritički glasovi iz hrvatskog korpusa ostaju marginalizirani i nečujni.
Zato ispada da stranka koja stoji iza napada na ustavni poredak BiH ima podršku i u hrvatskom narodu, što sigurno nije tačno - bez obzira na Čoviću lakoću saradnje s Dodikom i SNSD-om.