Vijesti

Čovjek iza žice, Fikret Alić za Raport: Advokati koji su nas branili u Hagu nisu uradili dobar posao da se kazne zločinci!

U znak sjećanja na 3.176 ubijenih Prijedorčana, danas se obilježava Dan bijelih traka.

Dan bijelih traka obilježava se, ne samo u BiH nego i u nekoliko gradova širom svijeta, gdje preživjeli Prijedorčani danas žive.

Vlasti bosanskih Srba su u Prijedoru 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

Zločini u Prijedoru su počeli napadima srpskih snaga na bošnjačka naselja na Mataruškom brdu 22. maja, zatim napada na Kozarac 24. maja i otvaranja logora Keraterm, Omarska i Trnopolje između 26. i 30. maja. Tako su i počeli zločini u Prijedoru, odvođenjem stanovništva u logore, masovnim egzekucijama i drugim zločinima.

Ubijeno je 3.176 osoba, među kojima je 102 djece.

Čovjek sa fotografije koja je obišla svijet

Fikret Alić, prijedorski logoraš, čovjek je sa čuvene fotografije, koja je obišla svijet 1992. godine. Alić na toj fotografiji, snimljenoj 5. augusta 1992., vidno mršav od neuhranjenosti, stoji iza bodljikave žice logora Trnopolje kod Prijedora.

Kaže da je u logorima Kereterm i Trnopolje proveo dva mjeseca, od 14. juna do 14. augusta 1992. godine.

Fotografija Britanca Eda Vulliamyija, prvog stranog novinara kojem su prijedorske vlasti dozvolile da uđe u logor Trnopolje otkrila je istinu o prijedorskim logorima, ali je i opisala očaj, bol i golgotu koju je Alić preživio.

Fikret Alić

"Ja sam Fikret Alić, čovjek sa žice“, započinje svoju priču za Raport.

"Ja sam čovjek koji je prošao svu golgotu i torturu prijedorskih logora, od Keraterma i Trnopolja. I sada, 30 godina poslije, pojedini ljudi pokušavaju da negiraju taj svoj čin i zločin. Ubili su 102 djece. Znate li da je najmlađe dijete imalo tri mjeseca, a najstarije 17 godina? Ubili su 3.176 civila iz Prijedora koji nisu nikome ništa učinili loše. Ubili su mog dedu na pragu, mog amidžu, komšiju Huseina... Ubili su nanu koja je imala 102 godine. A oni i dan danas to negiraju, ali morate da znate da sve to rade zahvaljući Haškom tribunalu i pojedinim našim advokatima. Dakle, advokati koji su nas zastupali nisu adekvatno odradili posao da se kazne ti ratni zločinci", kazao je Alić za Raport.

Dodao je kako je i u Haškom tribunalu, ali i advokatima, rekao da su, ukoliko su se već nagodili sa ratnim zločincima da priznaju zločine, onda trebali i da ih natjeraju da priznaju gdje su masovne grobnice.

"Zašto nisu pitali gdje su kosti naših Prijedorčana? Mi i 30 godina poslije rata još uvijek nemamo statut kao civilne žrtve rata ili kao logoraši. Mi nemamo zakona na državnom nivou. Nigdje nema statut da smo mi populacija koja je najviše stradala u BiH", kazao je Alić.

Prisjetio se dana kada je izašao na slobodu, 14. augusta 1992. godine.

"Srbi su spremili konvoj za žene, djecu i starije tog 14. augusta. Poslali su ih iz logora Trnopolje prema planini Vlašić. Tada sam već bio već isrpljen i nemoćan zbog svakodnevnih batina. Dobio sam trombozu stomačne aorte. Mogao sam ostati i umrijeti, ili pokušati se nekako izvući. Zahvaljući dragom Bogu uspio sam proći u ženskoj odjeći. Čitav taj put su me maltretirali, kao i ostale logaraše i logarašice", ispričao je Alić.

Najteži trenutak, kaže, mu je bio kada su ubili sve ljude u spavaonici, a potom ih sutradan utovarili u kamion.

"Najteži mi je to dan bio, mimo svih udaraca i batina što sam dobivao svaki dan. Tog dana su u spavaonici ubili 205 ljudi. Sutradan su naredili da idemo utovariti ljude koji su pobijeni na divljački način. I ranjene i žive su potrpali u kamion. Krenuli su tada prema nepoznatom pravcu. Sada znamo da su ih odvezli u masovnu grobnicu... To mi je bio najteži dan. Ujutru su me prozvali da utovaram, ja nisam mogao od bolova jer sam bio premlaćen. Tada je jedan od mojih logoraša kazao da će on umjesto mene. U tom momentu Srbin se okrenuo prema meni i rekao da ću ga zapamtiti. Gledao sam kako ljude kao stoku tovare na kamione, kao vreće. Nismo bili niko i ništa", kazao je Alić.

Dabogda Milomir Marić proživio ono što sam ja i bio cirkusant

Fikret Alić

Milomir Marić, u emisiji „Dobro jutro, Srbijo“ na Happy TV, prošle godine izvrijeđao je Alića nazivajući ga "cirkusantom". On je rekao da je je cjelokupna svetska propaganda pričom o Prijedoru htjela da dokaže „pojavili su se nacisti novog doba i to su Srbi“.

"Ali to je bio (Trnopolje) otvoren logor, oni su mogli da izađu iz tog logora kad hoće. To je bio neki sabirni logor, da se sklone da ih neko ne ubije. I oni su njega poslije nahranili, odveli su onog mršavog, prikazivali su ga u cirkusu po Evropi, eto to je njihova propaganda“, rekao je Marić.

U razgovoru za Raport Alić je kazao da Marić nema ni karaktera ni obraza.

"On me je nazvao cirkusantom, a ja mu kažem da Bog da on proživio ono što sam ja i bio cirkusant. Ja tražim samo od čitave države zaštitu nas logoraša i da se takvim ljudima suprostavimo. Dok ne budemo imali taj zakon, nećemo se moći suprostaviti. Podnio sam tužbu protiv Marića i nadam se da će sud u Srbiji konačno donijeti presudu da takvi ljudi koji omaložavaju civilne žrtve rata i naše logaraše plate kaznu", istaknuo je Fikret Alić za Raport.

Dodaje kako svijest svih građana BiH treba da proradi danas, na Dan bijelih traka, i da trebamo otići u Prijedor i pokloniti tim nevinim žrtvama.

"Treba da odemo časno i prošetamo kroz grad Prijedor", istaknuo je.