U sarajevskom ateljeu Safeta Zeca održana je interna izložba "Čovjek u bijeloj košulji", gdje dominiraju figure i porteti glumca Mikija Trifunova, pokojnog Dragana Jovičića, pisca Mileta Stojića, pjevača Bože Vreće i drugih.
"Zašto bijela košulja? Ona, po meni egzistira u dva smjera- košulja kao košulja sa svom svojom bjelinom, bogatstvom nabora, volumenom svjetla, a onda naravno odjevni predmet kojim "pokrivam" ličnosti koje pravim iz više razloga. Imao sam potrebu da napravim figuru Dragana Jovičića kao žal za njegovom preranim odlaskom. Prosto sam žurio da ga naslikam i tako dam spomen tom sjajnom glumcu.
Portret Mikija Trifunova je prelijepa studija jedne glumačke ličnosti, kada gledam ovu sliku imam osjećaj kao da govori tekst. Božo Vrećo je zanimljiva ličnost, a i fizički ima posebnu strukturu, rekao bih da je spektakularan. Za mene su bjeline same po sebi dramatične, svjetlosne, a posebno su lijepa tijela i boje tijela koje nose tu bjelinu. "Čovjek u bijeloj košulji" je tražena i nađena vizuelna harmonija jer je bjelina neutralna u širokoj skali boja", objasnio je Safet Zec.
Maestro je također dodao:
"Ljepota bjeline je već dugo prisutna i u mojim drugim opusima poput "Molitve", "Zagrljaja".... Pa i kada ljepotu hljeba položite na bijelu krpu, ona ga prekrasno prihvata ističe. Bjelina i inkarnati tijela, ruku, čine cjelinu i odabrano jedinstvo koje izvanredno funkcionira."
Najavio je da će opus "Čovjek u bijeloj košulji" sa nekoliko desetina djela uskoro biti predstavljen i široj javnosti.