Sunce prolazi kroz 11-godišnji ciklus aktivnosti, idući od solarnog maksimuma, gdje je prekriveno mnogim sunčevim pjegama i postoji veća vjerovatnost da će imati baklje i izbacivanja koronalne mase, do minimuma, gdje nema pjega i ti su događaji izuzetno rijetki, piše IFLScience.
Ali ovo nije samo ciklus kroz koji prolazi naša zvijezda. Jedan od njih možda je upravo završio.
Ne znamo zašto postoji ciklus od otprilike 11 godina ili zašto se magnetsko polje Sunca okreće svaka dva ciklusa - jedno objašnjenje dovodi u pitanje gravitacijsku silu Venere, Zemlje i Jupitera. No, događaju se i duži ciklusi, a jedan od njih se zove Stogodišnji Gleissbergov ciklus.
Unatoč nazivu, ne pokriva baš uvijek 100 godina – možda bliže sedam ili osam solarnih ciklusa. Tokom ovog ciklusa mijenjaju se magnetska polja u sunčevoj atmosferi – koroni – i onima koja se protežu daleko od Sunca.
Kako bi pratili ovaj ciklus, istraživači ne gledaju samo Sunce već i svemirsko vrijeme oko Zemlje. Naš planet okružen je područjima zračenja poznatim kao Van Allenovi pojasevi. Magnetsko polje našeg planeta tamo zarobljava nabijene čestice poput elektrona i protona.
Otkriveni su 1950-ih godina, a uglavnom su prikazani kao dvije koncentrične krafne – manja između 1.000 i 6.000 kilometara (600 i 3.700 milja), a veća između 13.000 i 60.000 kilometara. Njihovi se oblici zapravo mijenjaju, ovisno o energiji razmatranih čestica.
Stogodišnji Gleissbergov ciklus utječe na tok protona; količina protona zarobljenih u Van Allenovim pojasevima ne ostaje ista tokom ovih desetljeća dugih promjena. Protonski tok u unutarnjem pojasu je manji kada je Sunce aktivnije, zbog širenja atmosfere u tom razdoblju. Vrijedi i suprotno – tok protona se povećava kako solarna aktivnost opada.
Prema nedavnoj studiji objavljenoj u martu, promjene u fluksu protona iznad južnoatlantske anomalije ukazuju na to da je stogodišnji Gleissbergov ciklus doživio obrat i stvari će od sada postati aktivnije.
Trenutno smo upravo prošli maksimum Sunčevog ciklusa 25 i vidimo naznake da se Sunčev ciklus 26 sprema, tako da ćemo vjerojatno tijekom ciklusa 28 ili 29 vidjeti vrhunac aktivnosti, više od tri desetljeća kasnije. Maksimum bi tada mogao biti puno jači od onoga što je bio u novijim ciklusima.
Mnogo je toga što ne znamo o Suncu. Tokom ovog posljednjeg maksimuma čovječanstvo je moglo proučavati Sunce kao nikada prije zahvaljujući novim svemirskim letjelicama i teleskopima. Nadamo se da će ti uvidi razjasniti neke od mnogih misterija naše zvijezde.
Studija je objavljena u časopisu Space Weather.