U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakve su posljedice takozvanih “non-papera” o Zapadnom Balkanu koji su učestali u posljednje vrijeme. Sagovornici su bili Jelica Minić, predsjednica Evropskog pokreta u Srbiji, i Nerzuk Ćurak, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Bilo je riječi o tome da li je takozvani Janšin “non-paper” najopasniji dokument o prekrajanju granica na Zapadnom Balkanu nakon devedesetih, zašto se u tom nazvaničnom diplomatskom papiru insistira da raspad Jugoslavije još nije završen, zašto su Brisel i evropske ambasade šutjeli o tom dokumentu dok ga nije objelodanio jedan slovenski portal i da li njegova pojava ide na ruku zahtjevu Milorada Dodika za mirnim razlazom u Bosni i Hercegovini.
Razgovaralo se i o tome kako je moguće da predsjednik Srbije Vučić kaže da podržava integritet Bosne i Hercegovine, a da se u isto vrijeme njegov najbliži saradnik i ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin zalaže za njen raspad, kako je Hrvatska ponudila Evropskoj uniji “non-paper” o Bosni i Hercegovini bez ikakve konsulaticije sa predstavnicima te države, da li iz takozvanog Janšinog “non-papera” stoji evropska ekstrema desnica i koliko je ona jaka u Evropskoj uniji, kao i o tome da li se “non-paperima” želi legalizovati rasprava o promjeni granica na Zapadnom Balkanu i podjeli Bosne i Hercegovine.
Da li je takozvani Janšin “non-paper” najopasniji dokument o prekrajanju granica na Balkanu nakon ratnih devedesetih?
Jelica Minić: Taj dokument se pojavio u javnosti, što bi rekli, na velika zvona. Međutim, postoji jedan dokument koji je, po mom mišljenju, mnogo opasniji. To je jedno predavanje gospodina Timothy Lessa, vodećeg istraživača Centra za geopolitiku Univeriteta u Cambridge-u koji je prethodno kao diplomata služio u našem regionu.
U oktobru 2019. Less je na Cambridgeu održao predavanje koje je u stvari predstavljalo opširnu elaboraciju ideja koje su se pojavile u Janišinom “non-paperu”. Taj dokument treba da nas mnogo više zabrine jer ukazuje da takozvani Janšin “non-paper” nije puka igra, improvizacija, probni balon već da je to mnogo ozbiljniji koncept u kome učestvuju vrlo važni spoljni akteri.
Nerzuk Ćurak: Taj papir, nazovima ga tako, je opasan zbog konteksta u kojem se pojavio. Da se je on pojavio krajem prošlog ili početkom ovog stoljeća, kada smo prisustvovali planetarnom trijumfu liberalne demokracije, to nas ne bi toliko uznemirilo. Ali danas - kada neodesnica snažno raste, kada se pokušava potpuno promijeniti vrijednosni imaginarij Evropske da bi se Unija pretvorila reakcionarnu tvrđavu u kojoj bi narasla ksenofobija, a kosmpolitizam prestao da egzistira - pojava ovog papira opasna je upravo zbog tog konteksta.
Simptomatično je da svi kao zmija noge kriju autorstvo. Ali nije važan personalni autor nego sila na koju su naslonjene te ideje. I zato mislim da je od presudne važnosti da se u Sloveniji pokuša oboriti Janišina vlada prije nego što Slovenija preuzme predsjedavanje Evropskom unijom. Znajući karakter tog čovjeka uopće se ne bih iznenadio da tokom predsjedavanja pokuša da tajnim kanalima širi i razvija tu ideju o kojoj su, čini mi se, ovisni i on i u nekoj mjeri njegova politička karijera, kao i njegovi transnacionalni naredbodavci.
Salvete i jelovnici
Takozvani Janšin “non paper” polazi od toga da raspad Jugoslavije još nije završen i da ga treba dovršiti stvaranjem jednonacionalnih država na Balkanu. Da li je to varijanta onoga što smo slušali devedesetih godina kada je lansirana teza - s obzirom da je Bosna i Hercegovina Jugoslavija u malom, ona se mora raspasti pošto se raspala Jugoslavija?
Jelica Minić: Svakako da jeste. To nas veoma, veoma podsjeća na devedesete godine i na čuvenu podjelu Bosne kako su je bili zamislili Tuđman i Milošević. Taj dil između njih dvojice nikada nije javno objavljen, čak ni kao “non-paper”. Znamo samo za salvete i jelovnike na kojima je to crtano i pisano. Zato pojava ovog papira zastrašujuće podsjeća na vrijeme ratovanja, na devedesete.
Iza ovih novih razmišljanja o tome kako treba praviti države na Zapadnom Balkanu stoji bezobzirna kombinatorika koja uopšte ne vodi računa o građanima i o tome da je raspad Jugoslavije donio strahovito unazađivanje svih sfera života na Zapadnom Balkanu, ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku.
Nerzuk Ćurak: Ne smijemo podcijeniti namjere aktera, koji pod egidom poruke da raspad Jugoslavije nije završen, žele da proizvedu konflikte niskog intenziteta kako bi se u takvoj situaciji stvorili uvjeti za promjenu granica. Ipak, za to ne postoji velika vjerovatnoća. Mene više zabrinjava mogućnost da se realiziraju mnoge stvari koje sadrži “non paper”, ali bez promjene granica. Naime, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, akterima nacionalističkih ideologija je jako stalo da se Bosna i Hercegovina ne razvija i ne gradi kao funkcionalna država. Njima je važno da sve ostane nedefinirano, da Bosna i Hercegovina stalno egzistira u nekoj vrsti vanrednog stanja.
Priče da Srbija poštuje teritorij Bosne i Hercegovine, da je protiv bilo kakvog razlaza su u stvari eufemizam da bi se sakrila suština velikosrpske ideologije koja polazi od toga Bosna i Hercegovina ne smije ni za jotu napredovati u izgradnji države. Mada gospodin Dodik svakodnevno zaziva odlazak Ureda visokog predstavnika iz Bosne i Hercegovine, ja mislim da on ima najveći interes da međunarodna uprava ostane u Bosni i Hercegovini. Zašto? Zato što se u tom slučaju do beskonačnosti proizvodi vanredno stanje i onemogućava izgradnja države.
Zašto do sada nisu relizirani zahtjevi Vijeća za implementaciju mira čijom provedbom međunarodna uprava gubi svoj raison d' etre u Bosni i Hercegovini? Zato što bi realiziranjem tih zahtjeva u stvari počela izgradnju države Bosne i Hercegovine. “Non paper” se najvjerojatnije pojavio da bi se spriječila nakana nove američke administracije da se u Bosni i Hercegovini izgradi funckionalna država. Mi se sada bavimo kartom raspada međunarodno priznate države, a na terenu se već 30 godina ništa ne mijenja u smislu zbiljske izgradnje Bosne i Hercegovine kao države svih njenih građana.
Kome vjerovati - Vučiću ili Vulinu
Kakav je odnos Srbije prema Janšinom “non-paperu”? Dok Aleksandar Vučić tvrdi da je on protiv promjene granica i da Srbija podržava integritet Bosne i Hercegovine, Aleksandar Vulin, njegov najbliži saradnik i ministar unutrašnjih poslova, kaže da mu nije jasno zašto su granice država na Balkanu nepromjenjive i postavlja pitanje zašto se srpsko nacionalno pitanje ne bi konačno riješilo tako što bi došlo do ujedinjenja Srba u jednu državu. Kada su od Vučića tražili da to komentariše, on je rekao da Vulin ima pravo na svoje mišljenje.
Jelica Minić: Ako to poredimo sa funkcionisanjem vlada u svijetu, čini mi se da je vrlo je neobično da u Srbiji članovi vlade imaju svoja privatna mišljenja o državnim poslovima koja međusobno čak i protivrječe. Gospodin Vulin je očigledno zadužen da bude glasnogovornik na temu odnosa sa susjedima i on zapravo govori ono što se stvarno misli, a predsjednik države i predsjednica vlade ne bave se tako eksplicitno tom temom. Pogotovo predsjednik koji djeluje pomirujuće.
Međutim, kada je riječ o “non-paperu” treba pratiti ono što se pojavljuje po tabloidima, a i statove nekih istoričara koji kažu da taj dokument šalje potpuno opravdanu poruku da je sasvim normalno težiti objedinjavanju svih Albanaca, svih Srba i svih svih Hrvata u regionu. Predsjednik Vučić je rekao da poštuje sve granice, da poštuje suverenitet Bosne i Hercegovine i suverenitet Republike Srpske. Ta formulacija je vrlo zanimljiva. Tako da treba biti skeptičan kada se sve te izjave slušaju. Ne samo izjave u Srbiji nego i izjave drugih aktera.
Gospodin Rama je izjavio da je vidio papir, ali je rekao “no coment”. Hrvatski premijer Plenković je rekao da je papir vidio samo na slovenačkom portalu. U Briselu su svi vrlo oprezni i prilično nemušti oko tog papira, te jeste, te nije primljen. Ako nije došao diplomatskom poštom, ko ga je donio? Donio ga je neki golub, možda je Janša bio taj. U kabinetu gospodina Charlesa Michela, predsjednika Evropskog savjeta, prvo su potvrdili, a zatim porekli da su ga dobili. Sve to unosi zabunu u ovu priču koja poprima dimenzije svojevrsnog trilera.
Da li taj “non-paper” na izvijestan način jača Dodikovu poziciju? On je već je formirao komisiju Republike Srpske koja treba da vodi razgovore o, kako on kaže, mirnom razdruživanju. Dodik poručuje - o razdruživanju se više ne govori samo u Republici Srpskoj. Kaže da niko ne može sakriti činjenicu da se i u evropskim strukturama sve više priča o tome.
Nerzuk Ćurak: Gospodin Dodik navodi vodu na svoj mlin. Njegova retorička figura o mirnom razlazu ima za cilj da proizvede novu startnu poziciju kao da je sasvim normalno razgovarati o raspadu jedne međunarodno priznate države. To je skandalozno. Ali, iako ovo može izgledati paradoksalno, on u stvari za to ima podršku predsjednika Srbije. Na koji način? Mora se vrlo precizno detektirati politička retorika gospodina Vučića jer on često ističe da je pravnik koji vodi računa o finesama. Gospodin Vučić nikada nije snažno i nedvosmisleno zagovarao suverenitet Bosne i Hercegovine. On uvijek govori o teritorijalnom integritetu, a u zadnjim nastupima snažno podvlači ideju dvojnog suvereniteta, podjeljenog između entiteta i države.
U Srbiji postoji snažno jedinstvo politike, medija i struke u tvrdnji da Srbija nije proizvela nikakvo zlo u Bosni i Hercegovini i da ne stoji iza secesionističkih priča. U isto vrijeme gospodin Dodik i gospodin Čović, koji su odavno objelodanili svoje savezništvo, pokušavaju da iskorisite globalni rast neodesnice. Oni imaju ambiciju da priča o mononacionalnim državama uz podršku Višegradske skupine postane nešto što je sasvim prihvatljivo kao da Bosna i Hercegovina nije povijesna zajednica i kao da nije međunarodno priznata država. Sve je to jahanje na talasu strašne ksenofobije.
Podsjetio bih da su u vrijeme prvog migrantskog talasa Poljska i Slovačka rezolutno, bez ikakvog stida, rekle da u njihove države neće ući nijedan musliman, pošto su migrante reducirali na muslimane. Dodao bih još nešto. Po meni postoji jedan puno važniji “non paper” od ovog odsutnog Janšinog, a to je prisutni “non paper” Republike Hrvatske koja ga je bez ikakve konsultacije sa predstavnicima Bosne i Hercegovine ponudila Evropskoj uniji. Neke zemlje su to prihvatile, pa je vrlo moguće da će se o njemu razgovarati u institucijama Evropske unije, a radi se o vrlo opasnom papiru u kome se iza diplomatskog jezika u stvari krije ideja daljnje unutarnje podjele Bosne i Hercegovine.
Nova evropska desnica
Gospodine Ćurak, vi ste nedavno napisali da iza takozvanog Janšinog “non-papera” stoji nova evropska desnica. Šta pod tim podrazumijevate?
Nerzuk Ćurak: Tim pojmom se označava nova reakcionarna struja desne ideologije koja je u stvari puno mračnija od konvencionalne evropske desnice. Nova evropska desnica je snažno podržana od Moskve. Nakon što Stephenu Bannonu, bivšem Trumpovom bliskom saradniku, nije uspjelo da evropsku neodesnicu povede k uspjehu na evropskim izborima, u toku je rekonfiguracija nove desnice s ambicijom da njene dionice ponovo porastu na geopolitičkom tržištu. Janša je dio tog ambijenta.
Tu je naravno i Višegradska skupina u kojoj Mađarska i Poljska prednjače sa svojim autoritarnim strukturama. Snažnu autoritarnu strukturu ima i Srbija. Novoj evropskj desnici se u dobroj mjeri približava i konvencionalna desnica u strahu da ne izgubi glasače i to je, u mome uvidu, najveća opasnost za suvremenu Evropu. Mislim da je glavni razlog proizvodnje regresivnih, mračnih geopolitičkih ideja nastojanje da se zaustavi povratak transatlantske suradnje i zada udarac liberalnoj demokraciji, koja je ozbiljno ugrožena, kako bi Evropa krenula u desničarsku regresiju.
Jelica Minić: Svi likovi koji su se pojavili vezano za “non-papere” predstavljaju desnicu. S druge strane, nakon završetka rata regionu je ponuđeno da se integriše preko raznih ekonomskih, socijalnih, kulturnih i turističkih programa, kao i zajedničke izgradnje infrastrukture. To je posebno forsirano Berlinskim procesom. Do sada je dosta urađeno. Recimo od 1. jula više nećemo imati roming takse kada budemo telefonom razgovarali sa bilo kim u regionu.
Postoje prijedlozi o zajedničkom tržištu i zajedničkoj infrastrukturi, energetskoj i digitalnoj transformaciji, zelenoj agendi. U regionu je uspostavljena saradnja. Ona je vrlo razuđena i razvijena. Ali ona nije toliko snažna da je ne bi mogao uzdrmati svaki napad čiji je cilj prekompozicijija regiona. A da ne govorim koliko takvi napadi negativno utiču na proces pomirenja u regionu koji je i inače vrlo spor.
Rizične igre
Mislite li vi da bi krajnja desnica, ako dođe na vlast u Evropi, što nije nemoguće, krenula u prekrajanje granica na Balkanu?
Nerzuk Ćurak: Ne bih isključio mogućost proizvodnje konteksta u kojem se pojavljuje nasilje. A kad se pojavi nasilje, vrlo teško ga je zaustaviti, pa onda započinje realizacija interesa aktera koji su stvorili uvjete za njegovu pojavu. Ali nadam se da neće. Mada, znate, ako bi u Francuskoj Marine Le Pen postala predsjednica, ako u Njemačkoj ojača AFD, ako Višegradska skupina nastavi regresivnu desničarsku politiku, a u Italiji na vlast dođe Matteo Salvini, uspostavljaju se novi reperi.
Ukoliko započne neki novi talas seoba te ideologije bi mogle da osnaže. Ali vjerujem da dostignuti stepen političkog i ekonomskog razvoja u Evropskoj uniji neće dozvoliti da dođe do takve mračne regresije. Jer koji je smisao Evropske unije ako bi njome vladala nova desnica? To je naprosto contradictio in adjecto. To apsolutno nema nikakvog smisla.
Jelica Minić: Mislim da je prekrajanje granica na Balkanu opasno i za samu Evropsku uniju. To bi bile vrlo rizične igre. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji bili su ozbiljan rizik za Evropsku uniju i ona se nije pokazala spremnom da ih zaustavi. Uvijek su na kraju morali da dođu Amerikanci sa pokrićem NATO saveza i da zavedu red.
Da li je pojava Janšinog i drugih “non papera” praktično legalizovalo raspravu o promjeni granica na Balkanu?
Nerzuk Ćurak: Konstruiranje podjela na Balkanu je istovremeno i prizivanje tih podjela. Ne bi se ti papiri pojavili tek tako. Ali granice je nemoguće mijenjati bez nasilja, a toga se svi boje. Zato ja mislim da se ovim papirima pokušavaju stvoriti narativi koji će omogućiti debate o podjelama. U vrijeme raspada Jugoslavije republička rukovodstava su javno govorila da nisu za uništenje Jugoslavije, a istovremeno su vođeni bilateralni razgovori između pojedinih republičkih rukovodstava o raspadu države.
Danas i Brisel i evropske metropole unisono govore da nema promjene granica, ali to ne znači da u nekom kontekstu političke elite neće od toga odustati. Naravno, sve ovo govorim u kondicionalu. Nadam da će vrijednosti političkog pluralizma i liberalne demokracije ojačati i da se priča o podjelama neće vratiti na političku agendu.
Jelica Minić: Ako bih na vaše pitanje trebalo da odgovorim sa da ili ne - ja bih odgovorila sa da - “non-paper” je uspio da legalizuje priču o promjeni granica. I sada se bukvalno svi time bave. Ali ja bih nešto dodala. Svaka od naših novonastalih država ima specifične probleme. Nijedna nije potpuno etnički čista i dobro je što je tako. Ono što najviše izaziva priče o velikim planovima prekrajanja granica, koje se onda koncentrično šire, je činjenica što nema rezultata u pregovorima Srbija-Kosovo. Posle svakog malog pomaka dolazi blokada, pa tako u krug.
Kada bi se našlo neko razumno rješenje - možda u ovom trenutku ne baš priznanje, ali nešto vrlo blizu toga uz ustupke sa obje strane - mislim da bi se situacija u cijelom regionu prilično relaksirala. Evropska unija u tome ima vrlo važnu ulogu. Ona najzad mora Kosovu liberalizovati vizni režim jer ga od svih zemalja Zapadnog Balkana nema jedino Kosovo - i to veoma depresivno utiče na njegove građane. Mislim da bi gestovi te vrste doprinijeli da se klima popravi i da se lakše do dođe rješenja.
