Podmorski komunikacijski kabal Cinia C-Lion 1 koji povezuje Helsinki u Finskoj s oko 1200 kilometara udaljenim Rostockom u Njemačkoj po dnu Baltičkog mora, ne izgleda kao nešto posebno.
To je kabal debljine otprilike kao vatrogasno crijevo u kojem je osam parnjaka staklenih vlakana visoke propusne moći, zaštićenih čeličnom oblogom i naravno da je vodonepropustan, piše Deutsche Welle.
Kabal nije tek tako pušten s krme na morsko dno: specijalni brod je vukao i plug tako da je kabel zaštićen u rovu na pješčanom dnu mora na dubini oko metar. A ipak je u noći na ovaj ponedjeljak oštećen pred otokom Öland, baš kao što je nedugo prije oštećen drugi komunikacijski kabal između Švedske i Litve pred obalom Gotlanda.
Jedan kabal, makar je i to teško povjerovati, bi još mogao biti slučajnost i nekakav nepredviđeni udes. Ali dva? Tim više što je tačno nad mjestima oštećenja tamo prošao isti kineski teretni brod s ruskim kapetanom, javljaju švedski mediji pozivajući se na javno dostupne informacije švedske ratne mornarice. A taj brod se ionako ponašao čudno: današnji brodovi preko određene tonaže moraju imati uređaj koji drugima na pučini javlja njihov položaj, brzinu i kurs. To ima i taj kineski teretni brod, ali kapetan je uvijek iznova taj uređaj – isključio.
'Slučajno' vukao sidro 100 milja
No na Baltičkom moru su prošla vremena kad je takva 'smetnja' prolazila nezapaženo tako da su ratne mornarice okolnih zemalja obratile pažnju na taj brod. On je zapravo još uvijek na pučini, usidren između Švedske i Danske, ali danska ratna mornarica ne može učiniti ništa drugo nego da budno nadzire što se na tom brodu događa. Obzirom na današnje tehnologije, vjerovatno ne samo dvogledom.
Zapravo, to nije prvi incident takve vrste na Baltičkom moru, objašnjava nam Moritz Brake, stručnjak za sigurnost na moru u instituciji Center for Advanced Security, Strategic and Integration Studies (CASSIS) na Univerzitetu u Bonnu. 7. oktobra prošle godine su oštećena dva komunikacijska kabla i podmorski plinovod Baltic Connector, a krivac je kontejnerski brod, doduše pod zastavom Hong Konga koji je 'slučajno' oštetio tu infrastrukturu sidrom koje je vukao za sobom.
Brake ne vjeruje da ima kapetana na čitavom svijetu kojem bi se tako nešto dogodilo tek 'slučajno': "Sidro je brod vukao po morskom dnu oko 180 kilometara daleko. To jednostavno ne može biti nikakav udes kod kojeg niko nije primijetio da se to događa". Povrh toga, taj kontejnerski brod je plovio u pratnji ruskog, takozvanog „istraživačkog“ broda, a kao kruna svega tu je i taj datum: to je rođendan Vladimira Putina. „Sve je to jednostavno previše slučajnosti odjednom“, misli stručnjak za sigurnost.
Šteta zapravo nije velika, ali…
Tajne službe zapadnih zemalja su već dugo nemirne zbog tih ruskih „istraživačkih“ brodova: pogotovo dno Baltičkog mora je već odavno odlično poznato, a ruski „istraživači“ veoma često stoje upravo nad mjestima gdje prolaze infrastrukturni vodovi između Skandinavije i kopna Evrope. Teoretski, to su međunarodne vode, a osobito su se države oko Baltičkog mora – dakle i Rusija – već odavno obvezale da će svima jamčiti nesmetanu plovidbu.
U slučaju komunikacijskog kabla C-Lion 1 zapravo nekakva špijunaža i istraživanje nisu bili ni potrebni: njegova tačna lokacija je javno dostupna na internetu, tim više što je dobrim dijelom ležao paralelno uz uništeni plinovod Sjeverni tok. Ali baš kao i slučaju Sjevernog toka saznanja postoje, ali nikad nije do kraja otkriveno sve o toj diverziji.
Zapravo, čak i s ova dva uništena komunikacijska kabla šteta nije osobito velika, kaže nam Brake. „Ionako na svijetu bude 100, 150 slučajeva kada kablovi budu oštećeni. Zato je i ta infrastruktura doista prava 'mreža', dakle ako je jedno vlakno prekinuto, sve se prenosi naokolo – to nije nikakav problem, korisnici zapravo tako nešto neće ni primijetiti.“
Ali ipak, to je kritična infrastruktura i više od 90% komunikacijske razmjene se odvija podmorskim kablovima. „Ako se svjesno cilja na čvorišta kao što je bio slučaj ovdje kad su u kratkom vremenu oštećena dva kabla, sljedeći put može stradati još više kablova, a tada bi mogli brzo nastati problemi.“
Kako reagirati u takvom slučaju?
Brake ukazuje i na to da takve sabotaže utječu na naše ekonomije jer investitori će teže dati novac za podmorsku infrastrukturu koja bi mogla biti uništena. A to se već događa, kaže nam stručnjak iz CASSIS-a: „Švedska vlada je već otkazala više projekata vjetroelektrana na pučini jer se nije mogla jamčiti njihova sigurnost.“
Isto tako, makar je konkretna šteta ograničena, mnogo je važnija poruka koja se time šalje Zapadu: „Tu se vidi sve tjesnija saradnja Kine, Rusije, ali i Irana i Sjeverne Koreje. Tu se već odavno globalno djeluje protiv interesa Zapada. I to s drastičnim sredstvima, što smo sad vidjeli i u ovim slučajevima.“
„Pitanje glasi: kako reagirati u takvom slučaju? Zaustavljanjem broda? Angažiranjem NATO-a? Koje informacije se razmjenjuju? Protivnik time sasvim sigurno ispituje i naše metode u takvim incidentima", kaže Brake.
Možemo i moramo nešto učiniti
S druge strane se i Zapad možda previše navikao na mirna vremena: informacijski dalekovod dug 1.200 kilometara bi se teško mogao nadzirati i čuvati čak i da je na kopnu, apod morem je to apsolutno nemoguće. Tri četvrtine našeg planeta je pod morem u na morskom dnu leži više od 500 glavnih – male ni ne brojimo – komunikacijskih arterija u ukupnoj dužini dovoljnoj da bi se 30 puta omotala Zemlja. Bilo da je riječ o komunikacijskim kablovima, plinovodima ili naftovodima, čak i potpunu sigurnost plovidbe je nemoguće jamčiti i osigurati, kaže Moritz Brake: „A neprijatelj tu može izabrati samo jedno mjesto gdje će udariti, dok mi moramo braniti i nadzirati čitavu mrežu.“
Sve u svemu, stručnjak za pomorsku sigurnost misli da moramo računati s novim sabotažama na našu infrastrukturu, makar to ne znači da smo bespomoćni. „Mi možemo u najmanju ruku pojačati naše sposobnosti nadzora, to znači prepoznati, ali i dokazati i javno pokazati kad drugi nešto rade na našoj infrastrukturi. Tako možemo pokazati: ako nas tu na nekom mjestu ugrožavate, onda možemo pokrenuti i protumjere. Možda ne na istom mjestu, ali negdje drugdje.“ Za njega, ova sabotaža prije svega pokazuje: „Na moru postoje napadači koji vjeruju da ih niko neće otkriti. A protiv toga nešto moramo učiniti.“
