Smatra se da je stigla u BiH dolaskom Osmanlija i od tad se uz nju mnogo gorčine progutalo, ali i radosti u slast ispilo. Sve što je ovaj narod pritiskalo, uz kafu se lakše podnosilo. Kao talog koji na dnu ostane nakon sto se iz džezve u fildžane ili šoljice podijeli, i onaj koji je nakon raznih podjela kao mulj među ljudima ostajao, uz neko novo zajedništvo sa njom u središtu, brže se ispirao. Tucana kafa jedinstven je proizvod koji nudi čuveni sarajevski Dibek.
Usitnjavanje zrna kafe
Hajrudin Burek Banča svojom rukom i ćuskijom u dibeku usitnjava zrna. Do najsitnijih zrna svojim radom priča priču o onom Bosancu i Hercegovcu koji pruža ruku svakom ko iz ove zemlje želi da odnese ukus vedrine, dobronamjernosti i prijateljstva.
Napravio je „dočekušu“ koja je bila i „razgovoruša“. I ispričao priču koja počinje ne na Baščaršiji, gdje se danas nalazi njegova Tucana kahva. Počela je nego na Vratniku, gdje je sa kafom, tj, kahvom radio djed Hajrudinove supruge, Muharem Bekrić Mušo.
U Mušinoj kafani kafu je pio i nobelovac Ivo Andrić. Jednom je prilikom poklonio svoju knjigu s posvetom toj kafani i vlasnicima. „Gospođicu“ Hajrudin čuva kao najveću dragocjenost. Tucanu kafu pio je i putopisac Zuko Džumhur koji je jednom zapisao “Ova se kahva tuca i pije, ko može i ko smije”. Taj natpis i danas ukrašava pržionicu kafe porodice Burek na Baščaršiji. Hajrudin nam pokazuje i spisak nadimaka koje je bosanskoj kafi dao Zuko Džumhur. Sehur kahva, Krmeljuša, Dibekuša, Dočekuša, Razgovoruša, Šutkuša, Dremuša, Merakuša, Rastjeruša, Srkletuša, Doljevuša…
Kao muzej
Mjesto u kom Hajrudin svojom rukom pravi omiljeni napitak na ovim prostorima i sa osmjehom i radošću dočekuje svakog ko tu uđe, pomalo je i muzej. Soba uramljenih dokumenata od prije sto godina ali i fotografija poznatih ljudi koji su baš odavde odnijeli ukus prave bosanske kafe, piše N1.
Na zidu je i natpis “Hedija nije mito i car ima ducaf za nju”. Mušterije često dobiju i pakovanje kafe na poklon. Način na koji Hajrudin prodaje kafu i razgovara sa mušterijama, svojevrsni je performans. To je autentičnost koja vam popravi dan i podsjeti na ono najvažnije što taj običaj pijenja kafe čuva u bosanskom mentalitetu – na druženje, razgovor, iskrenost.
