Sićušna zrnca peluda, premala da bi se vidjela golim okom, otkrila su da su cvjetovi stari najmanje 123 miliona godina, što ih čini više od 2 miliona godina starijim od prethodnog najstarijeg poznatog primjerka. Ovaj datum ne označava samo početak onoga što donosi boje u naše bašte, već i porijeklo najzastupljenije grupe biljaka na planeti danas.
Cvjetnice: Dominacija koju uzimamo zdravo za gotovo
Cvjetnice (angiosperme) danas su toliko rasprostranjene da se mnogima čine sinonimom za biljke. Iako četinari i dalje dominiraju šumama sjevera i obezbjeđuju najviše drveće na svijetu, većina necvjetajućih biljaka danas su jednostavni mahovine i paprati koje često opstaju u sjenama svojih cvjetnih rođaka, piše IFLS.
Ipak, tokom skoro tri četvrtine vremena otkako su biljke nastanile kopno, cvjetova nije bilo uopšte. Pojava peluda – i s njim širokog spektra novih mogućnosti za osvajanjem teritorije – promijenila je sve. No, čak i tako revolucionarna inovacija nije se proširila preko noći; bilo je potrebno milionima godina da angiosperme postanu dovoljno rasprostranjene da ostave vidljiv trag u fosilnim zapisima.
Pronađena zrnca peluda stara 123 miliona godina
Istraživanja obalnih sedimenata u današnjoj Portugaliji otkrila su zrnca peluda široka samo 0,02 milimetra. Najstariji uzorci potiču iz slojeva starih 123 miliona godina. Zrnca su otkrivena jer, poput mnogih sisara, pelud fluorescira pod određenim svjetlom. Kada su istraživači koristili konfokalni laserski mikroskop na uzorcima tla, četiri minijaturna zrnca zasjala su u sedimentima prikupljenim na udaljenosti od 27 kilometara.
Detaljna analiza pokazala je da svako zrnce ima tri udubljenja na svojoj spoljašnjoj površini – karakteristiku poznatu kao trikolpatni pelud, koji danas koristi više od 70% angiospermi. Vjeruje se da su ova zrnca pala u rijeku, potom bila odnesena nizvodno i završila u moru. Analiza stroncijumskih izotopa iz školjki u istom sloju – metoda poznata po svojoj preciznosti – potvrdila je starost uzoraka.
Novi rekorder stariji od 120,4 miliona godina
Prethodno najstarije poznato zrnce peluda pronađeno je 1990. godine na Ostrvu Wight u Velikoj Britaniji i datira iz perioda od 120,4 miliona godina. Iako je bilo čak i manje od portugalskih zrnaca, po morfologiji mu je vrlo slično. Postoje i drugi uzorci peluda čija je starost teško odrediti, ali koji bi mogli biti jednako stari.
Ostaje nepoznato da li su angiosperme zaista nastale u današnjoj Portugaliji ili su se pojavile još ranije negdje drugo. Ipak, ovo otkriće dokazuje da prvi cvjetovi nisu odmah postali dominantni, već su morali evoluirati kroz brojne promjene.
Darwinova "odvratna misterija"
Profesor Ulrich Heimhofer sa Univerziteta u Hannoveru rekao je da je pojava cvjetnica radikalno promijenila biološku raznolikost. Prva autorica studije, dr. Julia Gravendyck sa Univerziteta u Bonnu, podsjetila je da je sam Darwin ovu pojavu nazivao "odvratnom misterijom" jer se u fosilnim zapisima činilo da su se cvjetnice pojavile iznenada, bez prelaznih oblika.
Međutim, ono što se u stijenama čini kao nagla pojava, zapravo predstavlja milione godina evolucije koje tada nisu bile prepoznatljive u fosilnim slojevima.
Male biljke koje su promijenile svijet
Još uvijek ne znamo tačno kakva je to biljka proizvela ova revolucionarna zrnca peluda, ali znamo da su bila riječ o eudikotima – angiospermama koje razvijaju dva sjemena listića prilikom klijanja.
Portugal se u ranom periodu kredne nalazio u srednjim geografskim širinama, baš kao i danas. Ovo otkriće dovodi u pitanje hipotezu da su se prve angiosperme pojavile u tropskim krajevima, iako autori napominju da ta mogućnost i dalje ostaje "vjerovatna".