Vijesti

Da li je Švicarska ruski nosač u evropskom moru?

voz putin

Agresija Rusije na Ukrajinu duboko je uzdrmala evropsku sigurnosnu arhitekturu. Preko noći vodeće evropske zemlje shvatile su da opasnost koja dolazi sa istoka( Rusija) nije tako bezazlena i daleka. Na testu se našla evropska ujedinjenost oko ključnog pitanja, sigurnosti granica EU, a samim time i NATO-a.

Prateći događaje oko nametanja sankcija Rusiji od strane EU da se ne primjeti da je jedinstvo EU bilo na ozbiljnom ispitu i da isti nike u potpunosti položilo. Ovdje se prije misli na ulogu Mađarske u procesu odlučivanja unutar EU i određenih blokada i uslovljavanja. S druge strane zemlje EU morale su rapidno povećati
svoja izdvajanja iz budžeta za odbrambeni sektor koji je nakon pada berlinskog zida bio u stalnoj stagnaciji.

Sjedinjene Američke Države kao glavni evropski saveznik u okviru NATO-a neprestano su upozoravale da evropski saveznici ne izdvajaju dovoljno sredstava za odbranu, ovo se posebno odnosilo na Njemačku.

Dok zemlje članice EU nalaze mogućnosti za koordinisano djelovanje prema Rusiji, računajući sankcije Rusiji i vojnu pomoć Ukrajini, jedna evropska država ulazi u epicentar kao ruski ekonomski satelit u Evropi.

Švicarska Konfederacija postaje ekonomski najbitniji oslonac Rusije za izbjegavanje, prije svega, ekonomskih sankcija koje su joj nametnule EU, SAD i UK.

Krenimo redom, protekla dva svjetska rata Švicarska je kao deklarisano neutralna zemlja iskoristila za bogaćenje i deponovanje ogromnih količina novca i drugih vrijednosti. Bogastvo je dolazilo u švicarske trezore sa svih merdijaana i često pod sumnjivim okolnostima. Ova tema je često pominjana, ali nikad do kraja razjašnjena. Moć novca je blokirala slobodu govora i djelovanja. Poučeni takvim iskustvima, ruski “perači novca” krenuli su u dejstvo odmah nakon što su saveznici uspostavili ekonomske sankcije.

Da ne bi bilo zablude, to nije nešto što se desilo preko noći, ruski oligarsi potpomognuti ruskim obavještaajnim aparatom već odaavno planiraju ovakve aktivnosti. Normalno je da kad planirate vojne operacije ovakvih razmjera kao što je ruska agresija na Ukrajinu, da planirate i posljedice takvog djelovanja i mogu konsekvence koje slijede. Za takve aktivnosti razvijaju se rezervni pravci djelovanja i načini zaobilaženja nametnutih sankcija.

Trenutno se Rusija jako dobro nosi sa sankcijama, prije svega onim ekonomskim.

Od samog početka russke agresije na Ukrajinu u medijima se pojavljuju informacije o transportu ruskog zlata iz Rusije u Švicarsku i njegovog deponovanja u istoj. Vjerovatno se isto pretvara u
novac kako bi se finaansirale vojne operacije Rusije u Ukrajini.

Pitanje koje se nameće je, ko su ključni igrači u ovoj igri?

Kao ključni igrač se pojavljuje Suleiman Kerimov, vlasnik najveće kompanije za proizvodnju zlata u Rusiji, predstavnik Dagestana u ruskom parlamentu i blizak prijatelj predsjednika Putina.

Kerimov

SAD su na vrijeme prepoznale njegovu ulogu i stavile ga na “crnu listu” koju je objavilo američko ministarstvo finansija.

Pod sankcijama su se našle i njegove kompanije za promet nekretninama u Švicarskoj i Francuskoj, kao i imovina koja je registrovana na njegove bliže srodnike.

Pored toga pod sankcijama se našao i švicarski državljanin Alexander-Walter Studhalter, isti se pominje kao “mozak” prikrivenih finansijskih transakcija kojima se “pere” novac i isti stavlja u legalne finansijske tokove. Studhalter je osmislio i uspostavio mrežu različitih kompanija ne samo u Švicarskoj i Francuskoj nego i u poreznim oazama širom svijeta putem koje služe kao paravan za navedene finansijske transakcije. Uprkos tome što je na američkoj “crnoj listi” Studhalter je nastavio nesmetano da obavlja svoje aktivnosti.

Alexander-Walter Studhalter

Ako sve do sada navedeno stavimo u određeni logički niz dolazimo do zaključka da zlato iz Rusije (Kerimov), nesmetano stiže u Švicarsku, nakon što se pretvori u novac ( Studhalter) postaje oruđe u rukama Kremlja za provođenje vojne operacije u Ukrajini.

Da je Kerimov jako blizak Putinu govori i podatak da je nakon svojevrsnog pokušaja vojnog udara od strane Prigožina i Wagnera , mada sve djeluje kao dobro plaanirana obavještajna opoeracija, Putin upravo odabrao Dagestan za svoju posjetu kojom je želio pokazati da se nije sakrio ni pobjegao nego suvereno vlada kompletnom Rusijom. Tokom njegove posjete Dagestano neizostavno je bilo pojavljivanje i Sulemana Kerimova, njegovog bliskog prijatelja i finansijera.

Uporedo sa tim, najvjerniji balkanski sljedbenik Putina, Milorad Dodik, je u očajnoj potrazi za novcem koji bi BH entitet RS spasio od bankrota i ekonomske propasti. Gledajući u prošlost kada je RS imao slične probleme, jedan drugi ruski oligarh, Konstantin Malofev je pritekao Dodiku u pomoć pa pomoću čudnih finansijskih vratolomija na evropskim berzama uspio da kupi obveznice koje je emitovala Vlada RS-a i na taj način spriječi bankrot. Maalofev je proglašen prijetnjommpo nacionalnu sigurnost BiH, tako da mu je zabranjen ulazak u BiH čemu se Dodik žestoko protivi. Za pretpostaviti je da će na isti način novac Sulemana Kerimova uz “stručnu pomoć” Alexandera-Walter Studhaltera preko evropskih berzi spasiti Milorada Dodika. Svim pobrojanim akterima je zajedničko da su na američkoj crnoj listi.