Nakon jučerašnje sjednice Predstavničkog doma PSBiH, naziru se prvi znaci povratka stranaka "Trojke“ u zagrljaj sa SNSD-om.
Pokazali su ih dvoje poslanika Naše stranke, Sabina Ćudić i Predrag Kojović, koji su u performansu za javnost i igri „car je go“, u pokušaju da, kako su sami rekli, „ogole istinu“, u stvari ogolili samo svoje namjere.
Iz izlaganja Ćudić i Kojović jasno je da su oni jučer pokrenuli „rehabilitaciju“ SNSD-a. Je li to njihov pojedinačni, lični plan , da li rezultat nekog stranog utjecaja i pritiska ili su ga dogovorili s SDP-om i NiP-om, tek će se pokazati.
Providan pokušaj prebacivanja odgovornosti i alibi za povratak 'staroj ljubavi'
No, ono što su Ćudić i Kojović jučer demonstrirali izgledalo je kao jeftin pokušaj da sebe i svoju stranku, koja je u vlasti skoro tri godine, operu od svake odgovornosti i da se „u novom ruhu“ vrate u koaliciju sa SNSD-om.
Za to im je trebao poslužiti napad na opoziciju iz RS, SDS, PDP i Za pravdu i red.
To su Ćudić i Kojović otvoreno i pokazali na jučerašnjoj sjednici, ponašajući se prema opoziciji iz RS kao prema glavnom krivcu što raniji prijedlog budžeta nije usvojen po želji „Trojke“. Umjesto da za to sami preuzmu odgovornost i spočitaju propuste i sebi i SNSD-u i HDZBiH, iz Naše stranke su odlučili obrušiti se na opoziciju iz RS.
A šta je to htjela Ćudićka, kao predsjednica stranke koja je u vlasti, od opozicije iz RS koja nije u vlasti?
Htjela je da SDS, PDP i Za pravdu i red, kao opozicija, podrže raniji budžet u kojem su bila predviđena sredstva za BHRT i sedam institucija kulture od značaja za BiH.
Zbog toga je, kako je i sama priznala, u posljednje vrijeme često posjećivala klub tih stranaka iz RS u Predstavničkom domu PSBiH.
I laiku je jasno da su protekle tri godine Naša stranka i druge stranke „Trojke“ puno više trebale učiniti i za BHRT i za sedam institucija kulture, nego što su posjetama opozicionom klubu iz RS pokušale ubijediti opoziciju da glasa za prijedlog koji bi, kako su i sami rekli, iz tih stranaka iz RS bilo njihovo „političko samoubistvo“.
Zašto Naša stranka nije agilnije zagovarala ulazak u vlast opozicije iz RS i na bilo koji način se suprotstavila HDZ-u BiH i zašto se ta stranka nikada nije našla na meti Ćudićke i Kojovića s onom žestinom ispoljenom prema opoziciji iz RS?
Prije svega, Ćudićka je zaboravila spomenuti da Naša stranka ima u Vijeću ministara Edina Fortu, koji je na čelu ministarstva u čijoj je direktnoj nadležnosti BHRT, a koji nije ostvario nikakve rezultate u spašavanju državne televizije.
Lakše joj je bilo zato optužiti opoziciju iz RS, koja nema obavezu da spašava lošu vlast i njihove pozicije.
No, zanimljivo je što su Ćudić i Kojović kroz svoje izlaganje, optužujući opoziciju iz RS, u stvari izdigli SNSD. Ironija je da Ćudić i Kojović nisu glasali za budžet, ali im se nije svidjelo što je zastupnica PDP-a, Mira Pekić, propitivala na sjednici zbog čega je za osam miliona KM povećan budžet Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Ćudićkini 'majmuni' i SNSD kao novi predvodnik evropskih vrijednosti
Naravno, Ćudićki se to nije svidjelo jer je zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice kadar Naše stranke, Duška Jurišić, pa je Ćudićka, iako nije podržala budžet, ipak tu primjedbu iskoristila da napadne opoziciju iz RS, tvrdeći da im smeta jačanje državnih institucija.
"Majmun vidi, majmun imitira, a ljudski izazov je pronaći vlastiti glas“, poručila je Ćudićka u svom obraćanju opoziciji iz RS, nazivajući ih „tužnom imitacijom SNSD-a“.
Njen kolega Predrag Kojović je opoziciji iz RS kazao da s određenim povećanjima u budžetu „SNSD pomaže BiH da ide ka EU, a vi ih napadate da su izdajnici“.
Čak su Ćudić i Kojović spominjali i predstojeće prijevremene izbore za predsjednika RS, „dajući savjete“ opoziciji da, ako budu „imitirali nacionaliste“ i pokušavali biti „veći Dodik od Dodika“, neće daleko dogurati.
Jasno je da na ovaj način Naša stranka faktički pomaže kampanju SNSD-a, što su Dodikovi poslanici u Predstavničkom domu PSBiH itekako razumjeli, a vidjelo se i po njihovim izjavama koje su oslikavale trijumf zbog raskola između „Trojke“ i opozicije u RS.
Po svemu sudeći, Ćudićkin govor nije bio samo parlamentarno prepucavanje s opozicijom iz RS.
Bio je jasno strateški i vrlo vjerovatno je imao za cilj predstaviti opoziciju iz RS istovjetnu SNSD-u i na taj način pripremiti javnost na moguće buduće političke dogovore i koalicijske promjene. Moguće je i da su u scenariju obnove koalicije sa SNSD-om uloge u „Trojci“ podijeljene, namjerno ili slučajno.
Vidjelo se to i na šarolikom glasanju o SNSD-ovom budžetu, koji Naša stranka nije podržala, ali je hvalila SNSD-ova izdvajanja za resore gdje su kadrovi NS, a s druge strane SDP je podržao budžet, dok je NiP bio suzdržan. Naravno, sve je bilo 'upakovano'u takav krajnji rezultat glasanja da budžet ne bude oboren.
Ćudićka je ogorčenjem prema opoziciji iz RS pokazala da to više radi zbog svojih i stranačkih interesa, a vjerovatno kroz ovaj napad traži alibi za povratak u vlast sa SNSD-om i novu priliku da Forto ispregovara nešto sa SNSD-om u Vijeću ministara i pokaže u godini pred izbore bilo kakav, makar i prividan rezultat.
Zbog tog cilja Ćudićka je bila spremna opoziciju iz RS uporediti sa SNSD-om ili ih čak proglasiti gorom opcijom od SNSD-a.
A zaboravila je Ćudićka, što javnost sigurno zna, koliki je bio značaj stava opozicije iz RS da se odupre pritiscima SNSD-a i Milorada Dodika da im se pridruže u rušenju ustavnog poretka BiH i faktički državnom udaru, zbog čega su se našli pod snažnim udarom i pritiskom režima u RS.
Zato, ako Naša stranka želi da se vrati u zagrljaj SNSD-a, ima i drugih načina da to saopći javnosti i svojim biračima. Ovaj koji je izabrala vrijeđa inteligenciju građana.