Sve više ljudi usvaja zdrav način života, što je, generalno, dobra stvar. Postali smo aktivniji, pažljivije čitamo šta piše na ambalaži namirnica, odričemo se loših navika... I sve je to sjajno dok se ne pretvori u opsesiju, a razumna ograničenja ne ustupe mjesto radikalnim zabranama. Jasno je da su pušenje i alkohol očigledni neprijatelji zdravlja i ljepote. No, mnogi dobrovoljno odustaju i od stvari koje ljekari ne zabranjuju. Gluten, laktoza i šećer postali su praktično neprijatelji broj jedan, čak i kada ne postoje opravdani medicinski razlozi za to.
Da li dijete bez šećera zaista usporavaju proces starenja i vraćaju koži vitalnost i elastičnost ili djeluju sasvim suprotno, kako u posljednje vrijeme tvrde neki stručnjaci?
Kada osoba potpuno eliminiše šećer, tijelo se suočava s neočekivanim deficitom. Nivo inzulina naglo pada, a organizam, doživljavajući to kao alarm, pokreće odbrambeni mehanizam, povećava proizvodnju hormona stresa. Za mozak je takva situacija ravna prijetnji, gotovo poput gladovanja. Stoga kortizol, koji zajedno s adrenalinom priprema tijelo za „borbu ili bijeg“ i čiji je zadatak mobilizirati resurse za preživljavanje, počinje negativno utjecati na kožu. Može uništavati kolagen i hijaluronsku kiselinu, supstance odgovorne za elastičnost, volumen i hidrataciju.
Međutim, problem je dublji jer lice u tom slučaju ne stari direktno zbog nedostatka šećera, već zbog snažnog metaboličkog stresa koji tijelo sebi nameće. Kod dugotrajne apstinencije organizam prelazi u režim potpune štednje energije. Aktivnost štitne žlijezde može opasti, a s njom i proizvodnja hormona poput estrogena. A koža, kao najosjetljiviji indikator, jedna je od prvih koja će reagirati.
To se ogleda u suhoći, izraženim tamnim podočnjacima, gubitku mekoće i punoće. Endokrinolozi i kozmetolozi često primjećuju to kod žena koje prakticiraju drastične restrikcije. Na kraju krajeva, tijelo se u ovom režimu ne podmlađuje, već jednostavno preživljava, što neminovno utječe na izgled.
Zato ljekari i nutricionisti uvijek insistiraju na ravnoteži. Umjeren i redovan unos zdravih ugljikohidrata, koji nam osiguravaju glukozu, zapravo pomaže u snižavanju nivoa kortizola i održavanju tog hormona u granicama normale. Naravno, ne radi se o nekontroliranoj konzumaciji slatkiša, već o uravnoteženoj ishrani koja uključuje integralne žitarice i voće.
Kada je nivo šećera u krvi stabilan, nervni sistem dobija signal da je sve pod kontrolom; resursi su dostupni i energija se može obnavljati, uključujući i regeneraciju kože. Jeste li primijetili da žene koje uživaju u desertu, i to bez osjećaja krivice ili samoprekora, često izgledaju mlađe i svježije od onih koje se iscrpljuju stalnim „terorom“ i lišavaju sebe tih „slatkih grijeha“? Pa i Cindy Crawford, jedna od najljepših žena svih vremena koja sjajno izgleda i u 60. godini, voli ponekad „zgriješiti“ komadićem čokolade... Šta vam to govori?
Lice neće ostariti od parčeta torte
Možda najdestruktivniji faktor u ovoj priči nije ni sam šećer, već stalni strah od njega. Misli poput „ne mogu“, „ne smijem“ ili „ovo je loše za mene“ drže nervni sistem u stanju hronične napetosti. Nivo kortizola može biti povišen čak i ako tijelo fiziološki ne gladuje. A koža, nažalost, prva pati, jer njena ljepota i regeneracija nisu prioritet u hijerarhiji preživljavanja. Ponekad bore i ten manje govore o godinama, a više o hormonskom odgovoru na svakodnevni unutrašnji sukob.
Dakle, najekstremnija istina je sljedeća: lice neće preko noći ostariti od parčeta torte, već zbog stalnog rata sa sopstvenim tijelom. Neki će ovo smatrati besmislicom i nastaviti insistirati na tome da je šećer apsolutno zlo. Drugi bi se, međutim, mogli prepoznati u ovom opisu: njihova ishrana djeluje savršeno, ali odraz u ogledalu nije inspirativan. I tada se postavlja jednostavno, ali ključno pitanje, da li zaista brinete o svom tijelu, pružate mu resurse i mir ili svaki dan živite „pod opsadom“, opsjednuti granicama i zabranama?
„Istina, kao i obično, leži u zlatnoj sredini, odnosno u umjerenosti“, kaže doktorica Nadežda Judina, ugledna dermatologinja i kozmetologinja.
„Naglo prekidanje unosa šećera zaista može izazvati porast nivoa kortizola. To je reakcija, adaptacija koja obično traje od nekoliko dana do mjesec dana. Vremenom, kako tijelo uči da efikasno koristi druge izvore energije, nivoi stresa se normaliziraju. Međutim, tu je i psihološki aspekt: kada se osoba ‘izjeda’ kajanjem, nivoi kortizola mogu ostati visoki, što dovodi do poremećaja barijerne funkcije kože, usporava njen oporavak, uzrokuje loš ten i pogoršava hronične probleme poput upala i infekcija.“
Doktorica je objasnila i kako sve to utječe na izgled:
„Kada se odreknete šećera, gubite na težini i, posljedično, masne naslage na licu se smanjuju. Iako to nema značajan vizuelni utjecaj u mladosti, kada se koža brzo zateže, u kasnijim godinama može doći do problema jer vremenom postaje opuštenija, a tonus se smanjuje. Rezultat su vidljiv podbradak, kese ispod očiju i drugi estetski nedostaci.“
S druge strane, dermatologinja ne negira da postoje i mane:
„Velika konzumacija šećera može dovesti do stvaranja krajnjih proizvoda glikacije, koji oštećuju kolagen i elastin, što za posljedicu ima gubitak čvrstoće i tonusa, a samim tim i negativno utječe na izgled.“
Dakle, ispostavlja se da oba ekstremna puta, i bezumna konzumacija slatkiša i panična, potpuna apstinencija, dugoročno mogu naštetiti mladolikosti i kvaliteti naše kože. Što se tiče drugih popularnih opcija, stručnjakinja naglašava da samo osobe s intolerancijom na laktozu trebaju izbjegavati mliječne proizvode. Isto važi i za gluten.
Zato nas vraća jednostavnom, ali važnom kredou, sve u umjerenosti.
Da, tajna je u ravnoteži. Osluškujte svoje tijelo umjesto slijepog praćenja trendova. Adekvatna ishrana podrazumijeva i ugljikohidrate, i malo masti koje nam daju energiju, a energija osigurava i duševni mir. Zdravlje naše kože u velikoj mjeri zavisi od unutrašnje harmonije.
Stoga, da biste se osjećali i izgledali najbolje, potrebno je da u jelovnik dodate i trunku hedonizma, a ne da eliminirate ono što vam, ukoliko ne pretjerujete, ne može naškoditi.