Iranski projektil s najvećim dometom, Sajjil, može dosegnuti i do 2.000 kilometara, prema podacima Međunarodnog instituta za strateške studije, odbrambenog istraživačkog centra.
Smatra se da iranski jurišni dronovi Shahed imaju sličan maksimalni domet.
To je dovoljno daleko da pogodi Moskvu ili Atinu. Baza na Kipru koja je pogođena unutar je dometa ne samo Sajjila već i iranskih projektila Ghadr i Emad-1.
Iran već godinama razvija balističke projektile srednjeg dometa
Iran već godinama razvija balističke projektile srednjeg dometa kao ključni element svoje vojne strategije. Sistemi poput Sajjila, Ghadra i Emada omogućuju mu da pokrije veliki dio Bliskog istoka i istočnog Sredozemlja. U kombinaciji s napadačkim dronovima, koji se koriste i za izviđanje i za izravne udare, Iran raspolaže sposobnostima koje mogu ugroziti vojne baze, energetsku infrastrukturu i pomorske rute u regiji.
Iako Iran nema operativne interkontinentalne balističke projektile koji bi mu omogućili napad na zapadnu Evropu ili Ujedinjeno Kraljevstvo, njegov arsenal dometa do 2.000 kilometara dovoljan je da obuhvati Izrael, veći dio arapskih zemalja Perzijskog zaljeva te dijelove južne i jugoistočne Europe.
Upravo zato britanske i druge zapadne baze u istočnom Mediteranu ostaju unutar potencijalnog dometa iranskih projektila u slučaju daljnje eskalacije sukoba.
Sajjil je iranska balistička raketa srednjeg dometa razvijena kao dio domaćeg raketnog programa. Riječ je o dvostepenoj raketi na čvrsto gorivo, što joj omogućava bržu pripremu i lansiranje u odnosu na starije sisteme na tečno gorivo. Domet je oko 2.000 kilometara. Nosivost bojeve glave doseže od 500 do 1.000 kilograma. Prvi put je testirana 2008. godine, a lansira se s mobilnih platformi, što povećava njenu operativnu fleksibilnost i otežava njeno pravovremeno otkrivanje.
Projektili ulijevaju strah
Ghadr (poznata i kao Ghadr-110) je iranska balistička raketa srednjeg dometa razvijena kao unaprijeđena verzija starijih sistema iz serije Shahab isto tako ulijeva strah. Pokreće je tečno gorivo, a procijenjeni domet iznosi oko 1.600 do 2.000 kilometara, u zavisnosti od varijante. Može nositi bojevu glavu težine približno 750 kilograma. U operativnu upotrebu uvedena je sredinom 2000-ih godina, a lansira se sa mobilnih platformi, što omogućava veću pokretljivost i fleksibilnost na terenu.
Emad-1 je iranska balistička raketa srednjeg dometa predstavljena 2015. godine kao unaprijeđena verzija sistema iz porodice Shahab. Pokreće je tečno gorivo, a procijenjeni domet iznosi oko 1.700 kilometara. Može nositi bojevu glavu težine približno 750 kilograma. Emad-1 se izdvaja po poboljšanom sistemu navođenja, što joj daje veću preciznost u odnosu na starije iranske balističke rakete. Lansira se s mobilnih platformi, čime se povećava njena operativna fleksibilnost.
Shahed 136 je iranski bespilotni sistem, poznat kao „kamikaza dron“ ili lutajuća municija, razvijen za napade na ciljeve na velikim udaljenostima. Ima procijenjeni domet do oko 2.000 kilometara, nosi eksplozivnu bojevu glavu i dizajniran je da se obruši na metu pri udaru. Pokreće ga motor s potisnom elisom, relativno je jednostavne konstrukcije i znatno je jeftiniji u poređenju s klasičnim krstarećim raketama. Lansira se s mobilnih rampi u većem broju, što omogućava istovremene napade i otežava protivvazdušnu odbranu ciljanog područja.