Fudbaleri Sarajeva večeras od 21 sat dočekuju rumunsku Universitateu iz Craiove na stadionu Asim Ferhatović Hase u prvoj utakmici 2. pretkola Konferencijske lige.
Mnogi navijači bordo tima čekaju 16 godina na osvetu jednoj rumunskoj ekipi, nakon tragične avgustovske noći 2009. godine kada je Sarajevo ispalo protiv Cluja.
Za Raport je o toj utakmici protiv Cluja i svemu što se dešava oko Sarajeva govorio Damir Hadžić, član generacije koja je došla do play-offa Evropske lige.
Nezgodan protivnik
"Rumunski predstavnici su tradicionalno nezgodan protivnik. Ne smijemo potcijeniti bilo koga, pa tako ni njih. Treba pristupiti ozbiljno, što vjerujem da je ekipa na čelu s trenerom uradila na adekvatan način. Vjerujem da nema nekih iznenađenja i da će uz dosta sreće, voljnog momenta, želje i nošeni našom publikom donijeti dobar rezultat", započeo je Damir Hadžić za Raport, pa dodao:
"Mislim da će biti opreznija utakmica, te da neće niko pokušati sve odmah riješiti. Može se očekivati taktičko nadmudrivanje i, naravno, kome se otvori da postigne gol. Iskreno se nadam rezultatu 2:0 i vjerujem da će to momci uraditi. Nosili smo se i prije s takvim timovima“, dodao je.
Viši nivo
Hadžić je dao svoje viđenje situacije u klubu, ali i problemima s kojim se bordo tim suočava svake godine.
"U mnogo stvari se podigao nivo. Finansijski, to je enormna razlika sada i prije 15-ak godina. Sarajevo je po uslovima mnogo bolje. Također, na marketinškom nivou se poboljšalo. Više se promoviše klub. Ne može se ni porediti s vremenom kada smo mi igrali.
Što se tiče drugih stvari, kao i mnogih drugih koji vole Sarajevo, rezultat još nije na očekivanom nivou. S obzirom na ulaganja, Sarajevo bi, kao što je i renome kluba, uvijek trebalo tražiti prvo mjesto u ligi. Vrijeme je da se napravi iskorak u Evropi. Još uvijek stoji nivo od ranijih godina. Zrinjski i Borac su to uradili. Sad je i lakša situacija što se tiče puta u Evropi. Mora se napraviti iskorak da bi sve bilo na mjestu. Onako kako i Sarajevo zaslužuje, kazao je.
Nekadašnji član bordo tima se dotakao i rezultata u prvenstvu.
"Što se tiče rezultata u našoj ligi, mislim da je Sarajevo talac pogrešne politike koja se uvukla u sport. Sarajevo je problem vodećim ljudima i trn u oku. Ne znam da li je to kompleks, ali vjerovatno jeste. Moram reći i da je suđenje bilo katastrofalno posljednjih godina. Pojedinim klubovima se navlačilo. Sarajevu se gledalo da se odmogne.
Nisu igrali samo protiv protivnika na terenu, sportski, nego i van terena. Ne možemo sve reći da je taj "neuspjeh" na ljudima koji su tu. Ima i sporednih stvari, na koje se ne može utjecati", ističe Hadžić.
Osvrnuo se i na težak posao sklapanja tima, koji je dočekao trenera Zorana Zekića pred početak sezone.
"Nadam se da će se pojačanja uklopiti. Teško je i treneru napraviti neki sistem, kada se često mijenjaju igrači. Vidite, pred Evropu odlazi Bubanja. Treba vrijeme bez obzira na kvalitet igrača koji je došao. Trener je u nezahvalnoj situaciji. Neki kostur od 7-8 igrača bi se morao zadržati duže i da se dovode kvalitetna, provjerena pojačanja, imena koja nisu istrošena. Igrač koji dolazi iz druge države mora biti puno bolji od domaćeg“, kazao je, pa nastavio:
"Vjerujem u ovu ekipu i ove momke. Generalno, mnogi kažu da je prije bilo bolje. Ma nije, igrao sam, bilo je baš negledljivih utakmica. Ništa mi to nismo toliko bili."
Kobna utakmica
Roberto Baggio je ostao upamćen kao "čovjek koji je umro stojeći“ nakon penala protiv Brazila u finalu Mundijala 1994. godine. Hadžić je, nažalost, imao sličnu sudbinu, a 16 godina kasnije se prisjetio te utakmice i svih dešavanja.
"Ja se ne vraćam u tu utakmicu, još uvijek sam u njoj. Nikad nisam ni izašao. Kažu bilo-prošlo, zaboravi. Da se ne lažemo, to se ne može zaboraviti. Žao mi je svih ljudi koji su očekivali od te utakmice. Mi smo pružili maksimum i trener Čala (Mehmed Janjoš, op.a.) je izvukao sve iz nas. Prošli smo Trnavu, Helsinborg, dođe Cluj. Čak i u toj prvoj utakmici sam pogodio stativu, prije nego što sam postigao gol.
Identična situacija kao u prvoj utakmici. Jahović mi je gurnuo u prazan prostor. Golman mi odbrani, provuče se lopta, ja prođem i prazan mi gol. Već sam je vidio u golu i počeo se radovati, a nisam završio akciju.
Nažalost, još uvijek mi je tupi zvuki stative u glavi i lopta koja se vraća golmanu u ruke. To bi bio identičan rezultat kao iz prve utakmice. Pitanje je kako bi završilo, možda bi mi nešto uradili, pritisak je bio na njima.
Naravno, ostaje žal nakon 16 godina. Što je rekao Čala: 'Narednih 20 godina će te ljudi spominjati, a da si dao gol niko te ne bi spomenuo za dva dana'. I, evo, nadam se da ću još nekako izdržati još četiri godine.
Volio bih spomenuti trenera Janjoša, saigrače i navijače. Niko mi nakon te utakmice nije nabijao pritisak. To me oduševilo. Sjećamo se da je naredna utakmica bila protiv Travnika na Koševu. Ja sam tražio da ne igram, mislio sam da će me razapeti. Međutim, još teže mi je palo kada mi je desetak hiljada ljudi na stadionu skandiralo ime. Žao mi je što sam ostao upamćen po stativi protiv Cluja umjesto nekih drugih stvari, ali Bože moj, to je tako u životu", poručio je Damir Hadžić.