Pravna i ekonomska bitka za opstanak zeničke Željezare doživljava svoj najapsurdniji vrhunac. Samo dan nakon što je Općinski sud u Zenici, pod dirigentskom palicom sudije Dine Aličića, donio rješenje kojim se odbija prijedlog Vlade Federacije BiH za otvaranje postupka vanredne uprave i imenovanje Sene Šaranović za upravnicu, Uprava Nove Željezare Zenica je izašla u javnost s naizgled velikodušnom ponudom.
Vladi FBiH i premijeru Nerminu Nikšiću ponudili su zakup kompletne fabrike i infrastrukture za simboličnih nula maraka.
Prebacivanje 'vrućeg krompira' Vladi FBiH
Ako se u vidu imaju sve činjenice od početka ulaska SNSD-ovog tajkuna Gordana Pavlovića u vlasništvo Željezare, stvarna pozadina ove predstave je cinična, pravno proračunata i nemoguće ju je posmatrati odvojeno od finansijske hobotnice koja je firmu i dovela do ruba propasti.
Povezivanje sudske odluke o odbijanju državnog nadzora i ove ekspresne ponude za besplatan zakup razotkriva klasično građenje alibija za svoje propuste i pokušaj prebacivanja milionskog 'vrućeg krompira' Vladi FBiH i na račun građana Federacije.
Da bi se razumjela dubina ove drskosti, mora se vratiti na neoborive brojeve i namjere gospodara zeničkih pogona koji je za male pare postao vlasnik imovine Željezare i očigledno to mu je bio krajnji ijedini cilj, a ne održavanje proizvodnje.
Prema zvaničnim podacima iz predstečajnog postupka, ukupna potraživanja povjerilaca prema Novoj Željezari iznose 317 miliona konvertibilnih maraka.
Od te cifre, čak 240 miliona KM potraživanja je već dospjelo na naplatu.
Međutim, ključna činjenica koju je ranije Sindikat kompanije s pravom ogolio jeste da su vlasnici Željezare dužni sami sebi.
Najveći povjerioci koji potražuju milione su upravo povezane firme unutar istog vlasničkog kruga. Tako zvornički 'Ferrum' marketinša firma na koju su prenesena dugovanja Željezare od 160 miliona KM sad je najveći pojedinačni povjerilac. Naizgled, nema poveznica s Pavlovićem,ali je vlasnik Ferruma sin SNSD-ovog ministra u Vladi RS Zorana Stevanovića koji je ranije bio direktor Palvovićeve 'Alumine' u Zvorniku.
Zatim rudnik 'Nova Ljubija' iz Prijedora kojeg je također kupio Pavlović potražuje 69 miliona KM, dok sam 'Pavgord' potražuje 41 milion KM.
Znači, Pavlović je preko svoje mreže povezanih preduzeća finansijski 'omotao' i blokirao Željezaru, dok su stvarni, eksterni povjerioci poput Elektroprivrede BiH s 8,2 miliona, Toplana Zenica s 6,5 miliona ili Energoinvesta s 4,65 miliona KM ostali u drugom planu.
Upravo je uvođenje vanredne uprave, koje je Vlada FBiH predlagala, trebalo značiti uvođenje moratorija na sve ove sumnjive naplate i prodaju imovine.
Vanredna uprava bi stopirala tajkunske planove za komadanje imovine kroz klasični stečaj i, što je najvažnije, otvorila bi poslovne knjige kako bi se vidjelo kako su nastali ti stotine miliona teški dugovi prema 'Ferrumu' i 'Pavgordu'.
Dobili na vremenu, spriječili 'češljanje papira'
Vlada je to i tražila od Općinskog suda u Zenici, o čemu je Raport već pisao, ali Sud je to odbio uz opravdanje da to nije ključno za Vladin zahtjev za uvođenje vanredne uprave i pri tome je Sud evidentno 'zažmirio' pred činjenicom da prepuštanje firme klasičnom stečaju direktno ide na ruku privatnim, povezanim povjeriocima koji već vrebaju imovinu.
Nakon što su preko suda zadržali potpunu kontrolu nad imovinom i spriječili državu da im 'češlja' papire, Uprava Željezare oni sada Vladi nude pogone za nula maraka.
Ali, pod kojim uslovima? Traže da Vlada FBiH preko povezanog društva preuzme sve radnike i o vlastitom trošku organizuje integralnu proizvodnju čelika.
To u prijevodu znači da Gordan Pavlović zadržava čisto vlasništvo nad fabrikom, dok državi 'velikodušno 'prepušta isplatu plata radnicima, milionske troškove pokretanja visokih peći, plaćanje enormnih računa za plin i struju, te preuzimanje kompletnog tržišnog rizika poslovanja.
Ako projekt pod državnom palicom propadne, krivac će biti Vlada FBiH. Ako nekim čudom uspije, privatni vlasnik nakon isteka zakupa dobija revitalizovanu i profitabilnu fabriku, bez da je uložio ijednu jedinu marku.
Ova ponuda za zakup od 0 KM nije ništa drugo nego jeftin pokušaj amnestije od odgovornosti za uništenu fabriku i ugašena radna mjesta.
Jer, ne treba zaboraviti da je Pavlović samo par mjeseci nakon preuzimanja Željezare, uprkos najavljenim ulaganjima i oporavku firme, pokrenuo zahtjev za stečaj.
Ako Vlada FBiH odbije ovaj ekonomski sulud ultimatum, Uprava će ponovo 'prati ruke' i pravdati se da su nduili tobožnje rješenje,ali nije prihvaćeno.
Vlada FBiH se sada nalazi pred odlukom o ovoj ponudi kao i o onoj da li će nastaviti pravnu borbu protiv sistema koji svjesno štiti povjerilačke interese na štetu zeničkih radnika. Jer, Vlada ima rok od tri dana, od dana prijema jučer donesenog rješenja Suda u Zenici da uloži žalbu.